Ljubavna poezija
#31
Posted 25 July 2006 - 23:25
Ako nekad mozda cujes,
gdje sonatu kisa svira,
i gdje neki oluk place,
kroz tisinu nocnog mira.
Gdje dolazih, tebe cekah,
i gdje korak moj odzvanja,
u mirisu ispod granja,
pod prozorom tvoga svijeta,
Znaj, to sam ja...
I kad ponoc grad poljubi
kad umukne zvon' sa sata
kao andjel' neki vihor
kad odskrine tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhtec' da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
znaj,
to sam ja...
znaj,
to sam ja...
To sam ja
To sam ja...
Ako polja stanu sjetna
ako nebo umre s tugom
kroz noc tamnu voz zapisti
dok u maglu tone prugom
a kroz puste staze parka
miris tuzan ako zaluta
i prije nego svane sjutra
ako tebi zora bane
znaj, to sam ja...
Dusa tvoja ako jednom
mimo volje sama krene
trazit spokoj, mir i ruke
dusu moju, trazit mene
a ne znade kud da krene
kad je ovi puti lazu
tad stihovi nek joj kazu
sto ih svira struna moja, da zna
to sam ja...
#32
Posted 24 August 2006 - 07:50
If you were coming in the fall,
I'd brush the summer by
With half a smile and half a spurn,
As housewives do a fly.
If I could see you in a year,
I'd wind the months in balls,
And put them each in separate drawers,
Until their time befalls.
If only centuries delayed,
I'd count them on my hand,
Subtracting till my fingers dropped
Into Van Diemen's land.
If certain, when this life was out,
That yours and mine should be,
I'd toss it yonder like a rind,
And taste eternity.
But now, all ignorant of the length
Of time's uncertain wing,
It goads me, like the goblin bee,
That will not state its sting.
Emily Dickinson
#33
Posted 28 August 2006 - 09:40
#34
Posted 28 August 2006 - 22:59
Puno je bolje da se zagrijemo plešući dok naš spasitelj ne oduči u moju korist.
Može?
Odlično..onda...
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn
Dance me to the end of love
Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Autor nepoznat
Autor je (vrlo) poznat ... Leonard Cohen
#35
Posted 28 August 2006 - 23:54
#36
Posted 30 August 2006 - 15:15
(Pero Zubac)
Ne znam kako da nacrtam smajlija koji se naježio
#37
Posted 07 September 2006 - 17:12
i zorom se budio sa masnicama na stomaku
od tvojih antihrkackih uboda.
Al kakva je to sad carolija !?
Budis se krmeljiva i blistava
i zatices moje masnice na tvom stomaku...
Tokom noci presle su sa mene na tebe,
jer im se,probudjena lepotice,
mnogo svidjas.
(moja,po istinitom dogadjaju)
#38
Posted 07 September 2006 - 18:02
da. vrlo, vrlo poznat - Kanadjanin, rodom iz Montreala.
#39
Posted 09 September 2006 - 22:57
The time will come
when, with elation
you will greet yourself arriving
at your own door, in your own mirror
and each will smile at the other's welcome,
and say, sit here. Eat.
You will love again the stranger who was your self.
Give wine. Give bread. Give back your heart
to itself, to the stranger who has loved you
all your life, whom you ignored
for another, who knows you by heart.
Take down the love letters from the bookshelf,
the photographs, the desperate notes,
peel your own image from the mirror.
Sit. Feast on your life.
-- DEREK WALCOTT
#40
Posted 23 September 2006 - 23:34
Ti:
Pretvaras sunce u rijeci,
Rijeci u pjesme,
Pjesme u preskoceni otkucaj srca
Tebi:
Je korak lagan, na prstima,
A glava usidrena u oblacima
A ja?
Zvijezde u tvojim ocima,
Mrak tvoje kose,
Tvoje usne kad cute...
Mogu samo da sanjam!
#41
Posted 25 September 2006 - 20:57
Evo ga:
Ta ljubav
Ta ljubav tako silna,
tako drhtava, tako očajna, tako nežna
ta ljubav
lepa kao dan
i ružna kao vreme
ta ljubav tako stvarna
ta ljubav tako divna
tako srećna
tako vesela
i tako jadno
drhteći od straha kao dete u mraku
a tako sigurna u sebe
kao neki spokojni čovek u sred noći
ta ljubav koja je izazivala
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede
ta ljubav tako vrebana
jer te druge mi smo vrebali
ganjani, ranjavani, gaženi, dotucavani,
poricani, zaboravljani
zato što smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali
ta ljubav cela celcata
još toliko živa a sva ozarena
to je tvoja ljubav, to je moja ljubav
ona koja je bila
to osećanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica
toliko toplo i živo kao leto
možemo oboje otići i vratiti se
možemo oboje otići i vratiti se
možemo zaboraviti
a zatim ponovo zaspati
pa probuditi se patiti bditi
pa ponovo zaspati
sanjati i smrt
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se
naša ljubav zastaje tu
tvrdoglava ko magare
živa kao želja
svirepa kao sećanje hladna kao kajanje
nežna kao uspomena
hladna kao mermer
lepa kao dan
nežna kao dete
gleda nas smešeći se
i kazuje mnogo ne govoreći ništa
a ja je slušam drhteći i vičem
vičem za tebe
vičem za sebe
i preklinjem te
za tebe za sebe i za sve one koji se vole
i koji su se voleli
da, ja im vičem
za tebe za sebe i za sve druge
da ne znam
ostani tu, tu gde si
gde si bila tu ostani
ne pomiči se, ne idi
mi koji smo voleli
mi smo te zaboravili
ali ti nas ne zaboravi
jer nemamo drugog do tebe na zemlji
ne dopusti nam da postanemo hladni
da se udaljavamo sve više
odemo bilo gde
daj nam znak da si živa
a mnogo kasnije
na ivici nekog šipražja
u šumi uspomena
iskrsni odjednom
pruži nam ruku
i spasi nas.
#42
Posted 25 September 2006 - 22:49
Poljubi me, zacaraj me sobom,
zatvori mi oci cutanjem;
da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem.
Bice mi se, tmulo od gorcine,
zaželelo tudjeg zivljenja:
jednog trena sopstvene daljine,
jednog daha bez protivljenja.
Poljubi me, zacaraj me, svedi
sasud srca do izlivanja;
obaj dusu,uzmi je, izvedi,
da pocine od prebivanja;
da, u trenu zaborava, tobom
zivim kao senka lutanjem,
sklopim oci umorne nad sobom,
i iscilim u te cutanjem.
B.Zivoinovic Massuka
(Retko ko ga danas cita, a steta. Vrstan je on pesnik...)
#43
Posted 26 September 2006 - 21:22
(Retko ko ga danas cita, a steta. Vrstan je on pesnik...)
Tacno, na žalost. Evo još jedne:
RUKA
Gde je tvoja uska, tiha ruka,
puna zvuka dok niz kosu klizi,
puna reči kad se oko struka
svije, kad se poput vitog luka
slije s mojim telom? Prisni, bliži,
mi ćutasmo tad, a ona sama
pričala je šta u tebi vri:
cela sočna, topla, slatka tama
ključala je njome; cela ti
zvučala si kroz nju; cela drama
krvi naše, i bolna i draga,
u snažni se izlivala zvuk,
dok uz bedra svijao se naga
tvoj drhtavi, vitki, lomni struk.
Gde je tvoja tiha ruka vita,
da na somot oslonim se njen,
pa da slušam kako šumno hita
njenom krvi moga bila sen,
kako čezne gladna, nikad sita,
da izljubi pore moje sve,
šapćući ime moje?
Pun sam zvuka tihe ruke tvoje,
pun nežnosti i njene i svoje,
i nje željan, željan nje.
#44
Posted 27 September 2006 - 00:57
О ЗАШТО
О зашто смо се, зашто смо се срели
на мртвој стази опора вењења,
под мутним небом мађијског јесења?
О зашто смо се погледали, је ли?
О зашт` се нисмо мимоишли, драга,
ко до две лађе на сред океана,
што црних једри, а с два мртва кана,
плове и мину у магли без трага...?
#45
Posted 27 September 2006 - 14:14











