Jump to content


Photo
- - - - -

Fragments


  • Please log in to reply
1202 replies to this topic

#1 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 04 February 2006 - 21:36

Love is free; To promise forever to love the same woman is not less absurd than to promise to believe the same creed; such a vow in both cases excludes us from all inquiry.
Percy Bysshe Shelley

One certainly has a soul; but how it came to allow itself to be enclosed in a body is more than I can imagine. I only know if once mine gets out, I'll have a bit of a tussle before I let it get in again to that of any other. :wub:
Lord Byron

There is something pagan in me that I cannot shake off. In short, I deny nothing, but doubt everything.
Lord Byron

I know that two and two make four - and should be glad to prove it too if I could - though I must say if by any sort of process I could convert 2 and 2 into five it would give me much greater pleasure. :)
Lord Byron

Edited by Allegra, 04 February 2006 - 22:05.

  • 0

#2 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 04 February 2006 - 22:23

vreme je za mun-ze-zen:

The Moon Cannot Be Stolen

A Zen Master lived the simplest kind of life in a little hut at the foot of a mountain. One evening, while he was away, a thief sneaked into the hut only to find there was nothing in it to steal. The Zen Master returned and found him. "You have come a long way to visit me," he told the prowler, "and you should not return empty handed. Please take my clothes as a gift." The thief was bewildered, but he took the clothes and ran away. The Master sat naked, watching the moon. "Poor fellow," he mused, " I wish I could give him this beautiful moon."
  • 0

#3 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 04 February 2006 - 22:32

od jednog drugog majstora zena:

Pohod na Mjesec


Tek mi je peta godina, a veæ se svijet oko mene poèinje zatvarati i stezati. Ovo možeš, a ono ne možeš, ovo je dobro, ono nije, ovo smiješ kazati, ono ne smiješ. Nièu tako zabrane sa svih strana, jato ljutitih gusaka, hoæe i da udare.

— Dobiæeš ti, mali, po glavi, pa æe te proæi tvoje budalaštine.

Kako proæi! Ujutru, èim otvoriš oèi, eto ih odasvud, kljucaju poput vrabaca, pa moram da zapitkujem. Ovaj svijet oko mene šašav je i budalast, a nisam ja.

Stega popušta tek onda kad se pred našom kuæom pojavi stari samardžija Petrak, neumorna skitnica. Još nije ni ušao u avliju, a veæ grakæe na mog djeda:

— Jesi li živ, Rade, stari moj paripe?! Vidi ga, vidi.

Ihi, poèelo je! Kad on veæ djeda smije nazvati paripom, šta li æe tek biti sa ostalom èeljadi. Na mene æe, vjerovatno, svi u kuæi i zaboraviti, moæi æu da odmaglim preko potoka u ljeskar.

Kad je samardžija kod nas u gostima, onda je meni mnogo štošta dozvoljeno. Penjem se po drveæu, zavirujem na tavan, švrljam oko potoka, odem èak i do malog mlina zavuèenog podno našušurena gaja. Zgodio bih tako i u Ameriku samo da znam put i da se ne bojim pasa.

— Èekaj ti samo, otiæi æe stari Petrak — prijete mi u kuæi kad veæ sasvim prekardašim.

A ti »Petrakovi dani« u ranu jesen obièno su uvijek bili praznièni, sjajni i puni šapata, pa me tako povuku i ošamute da ne znam kud bih prije: kroz kukuruze, niz potok, uz brijeg. Èuèim tako na vrbi i zurim u nijem svjetlucav riblji roj, a onda se pred mojim zasjenjenim oèima odjednom razgrana gusta krošnja pitomog kestena s raskokanim prezrelim èaurama: ih, u kestenar, šta æe mi ribetine!

Šijem tako èitav dan tamo-amo, a kad me suton opkoli i pritjera kuæi, evo ti opet nove napasti — mjeseca.

Ispluta on iza rijetka drveæa na brijegu, blještav, nadomak ruke, tajanstven i nijem, zlatopera riba. I ja zanijemim sav ustreptao od skrivene lopovske nade:

— Možda bih ga nekako mogao dohvatiti?!

Noæu se iznenada trgnem iza sna: viri mjesec kroz prozor, gori èitavo dvorište, a blještavi posjetilac unosi mi se u lice i šapuæe:

— Hajdemo!

Dižem se, lak, opsjednut, ali me veæ na prvom koraku otrijezni glas vjeèito budnog djeda:

— Baja, kuda æeš?

Oni mene tako uvijek: taman krenem u nešto, sav ustreptao, iznad zemlje, kad neko podvikne, a ja — coc! — o tvrdu ledinu.

Sva sreæa što jednom u godini doðu i Petrakovi razvezani dani kad se mnogo štošta može.

Doðe tako jednom na red i mjesec.

Pekla se kod nas rakija od nekih ranih šljiva pa se poslom zašlo i u noæ. Dušu dalo za mene! Prosinula pod kazanom vatra, stric Nidžo zarana se napio i zaspao, a uz ognjište, pod kolnicom, ostali samo djed i Petrak. Djed pazi na kazan, a samardžija mu samo pravi društvo, jer neæe da se petlja ni u kakav posao neposredno vezan za ljude. Da konji piju rakiju, hajde de.

Ja se motam oko njih dvojice, više odmažem nego pomažem, prisluškujem njihov razgovor, pa se najzad toliko osmjelim da sjednem sasvim blizu, veæ gotov i da zapitkujem. Pomenuše mjesec.

— Djede, bi l se mjesec mogao dohvatiti grabljama? — iznenada se oglasih ja.

— Heh, šta njemu pade na um! — doèeka djed nekako s visine i ne obraæajuæi se meni nego samardžiji. — Hoæe da dokuèi mjesec.

Samardžija uzdahnu i pogleda me preko èaše.

— Pa neka, ima djeèak pravo.

— Šta ima pravo?

— Pa nek oproba. Kamo sreæe da sam i ja nekad tako radio, možda bi mi druge tice danas pjevale.

— Ma šta tice, šta... Ti se veæ napio ko moj veseli Nidžo.

— Jok, pobratime — tmurno doèeka starac. — Sjeæam se kao da je veèeras bilo: pomoli se mjesec nad gajem, sto metara nad našom kuæom, a mene noge same ponesu k njemu. Kuda? — drekne æaæa pa za mašice, za kamdžiju, za... ne bira èime æe. Zatuèe me tako, utuca, izgubih dušu još od malih nogu. A da sam se jednom oteo i pošao. Rade, brate moj...

— Eno ga sad vidi. Ma nemoj mi tu kvariti unuka.

— E, Rade, Rade ... ako je za nas dvojicu kasno, nije za ovoga djeèaka. Hajde ti, dušo, ustaj, traži grablje, pa da ja i ti krenemo, eto njega sad iza brda.

Bacam se u æošak po one naše najduže grablje, a stari samardžija polako ispravlja noge, ispravlja leða, vrat i okreæe se djedu, sjedeæivom i zaèuðenom.

— Nas dva odosmo, a ti èuvaj kazan, staro mlinarsko kljuse.

Djed je toliko zabezeknut da veæ ne umije ni da se pokrene ni da štogod upita. Drži u ruci praznu èašu i gleda za nama dvojicom: šale se, valjda, šta li.

Sporo napredujemo uz mraèan zašaptan brijeg. Nad nama razgoreno nebo najavljuje blizinu najtajanstvenijeg putnika, mjeseca. Ha, tu su grablje, samo ga zakvaèimo i povuèemo, evo ga zaèas u krilu.

Iz nizine, od malene tužne djedove vatre, odjekne povik:

— Ehej, budale, vraæajte se!

Žao mi te vatrice u dolini, žao mi vikaèa, ali požar nada mnom sve je rujniji i širi, a i moj saputnik ohrabri se glasno rugalicom:

— Umukni, ti dolje, kenjac jedan.

Durašno guramo dalje. Ja se veæ pomalo i pribojavam kako æe to biti, licem u lice s onolikaèkim mjesecom, a kao za pakost odozdo se opet èuje dozivanje:

— Ehej, magarci, vantazije, ozepšæete, bog vas ubio!

— U štalu, sivonjo stari, pa tamo njaèi — vraæa mu samardžija.

Još mi u srcu kljuca tuga za dolinom i ostavljenim djedom, ali kad mi kroz krošnjato drveæe bukne u susret, sasvim izbliza, ogroman mjeseèev požar, ja sve zaboravljam i uzbuðeno protepam:

— Evo ga?

— Aha, vidiš li?

Starac me prima za ruku i sad zajednièki savlaðujemo posljednju kratku uzbrdicu, a kad stignemo do samog vrha, mjesec iznenada odskaèe iza drveta pred nama i ukaže se blistav, smanjen i nevino miran iznad susjedne brdske kose.

— Aha, uteèe li, je li! — pobjedonosno klièe starac. — Prepao se grabalja, a, lolo jedna.

Samardžija me èvrsto prigrli, ne da mi da se rastužim i kaže sokoleæi me:

— Uteko lopov, pa da. Neka, neka. Hajde ti meni naði dolje u selu djeèaka od koga je mjesec klisnuo tako brzo. Nema ga. To si ti, samo ti, a i ja s tobom.

Hm, nema?! ... Pa zaista nema takvog djeèaka u èitavoj našoj dolini. Nit sam ga vidio ni èuo za njega. Ta ne dolazi džabe Petrak baš našoj kuæi. Ja sam tu, ja ...

— Delija naša — dodaje Petrak kao da je konaèno našao onu pravu, završnu rijeè za èitavo moje opèarano mjeseèarsko tkanje, od koga mi je glava tako puna da i sama poèinje da zraèi i svijetli kao žuta bundeva zaostala u požnjevenu kukuruzištu.

— Pametna ðedova glava!

Stojim tako u obasjanoj noæi, pred hladnjikavim nezemaljskim vidikom kakvi se javljaju samo u snu, pomalo je i strašno i tužno... Dalje se ili ne može ili se ne ide, ako veæ putnik nije budala i »vantazija«, što bi kazao moj djed, predobri duševni starac èija me ljubav grije i ovdje, na ovoj opasnoj granici gdje se kida sa zemljom i tvrdim svakodnevnim životom.

Pa ipak ... ipak hrabro, s prijegorom, gutam ovu gorku kap svoga prvog, djeèjeg, raspeæa: pored mene je ovaj smjeli, nevezani, koji sve hoæe i sve može, njegova je ruka na mom ramenu, a dolje, u toploj dolini, èeka me i misli na mene onaj drugi, dobri, drago gunðalo, koji æe do kraja tugovati i pominjati me ako se izgubim u svom èudesnom pohodu.

— Ðede Petraèe... — zaustim kroz stegnuto grlo, a stari potukaè, pogaðajuæi moju neizreèenu djeèju tugu, spremno nadovezuje:

— Idemo, delijo, idemo. Opet æemo mi ovamo doæi, ima kad.

Nogu pred nogu, naniže, po mjeseèini! Kako je drag i pun svaki korak povratka. I kako sve više raste, primièe se i u samom srcu razgara djedova neumorna vatrica. Eno je, bdije, zove i pokazuje nam put.

— He-he, ipak nas èeka stara paripina — rakoli se Petrak. — Ne otpisuju se tako lako ovake dvije delije.

— Evo ih, vraæaju se budalaši! — doèekao nas je djed Rade, èak nam i u susret izlazeæi kao da stižemo bogzna odakle, možda èak iz Amerike. — Šta je, dohvatiste li mjesec?

— To tebe ne budi briga — otresa se samardžija. — Ti samo sjedi pod tom tvojom kolnicom i peci rakiju, a nas dvojica znamo svoj posao.

Znamo li — ne znamo, to mi baš nije jasno, ali, onako uzbuðen i premoren od èudesnog noænog doživljaja, brzo sam zadrijemao meðu djedovim koljenima, ja, velika delija, smjeli lovac na mjesec, naoružan grabljama triput duljim od mene. Posljednje što mi je od te veèeri ostalo u oèima bio je razigran plamièak djedove vatre, koji se neosjetno preselio i u moj san, i tamo se razrastao u moæan i stravièan mjeseèev požar.

Djed me je, kažu, na rukama odnio u krevet (kakva bruka za velikog putnika!). Tamo sam svu noæ bulaznio, vrtio se i budio brata, svoga suložnika. Djed je grdio Petraka i »njegov benasti konjski mjesec«, mama me je umila ledenom vodom, a kad to nije pomoglo, prišila mi je dvije-tri uz obraze, pa sam se primirio i slatko zaspao.

Sjutradan, u golubije sunèano jutro, sve je veæ bilo iza mene kao san, samo san. Nit mi se prièalo ni zapitkivalo o tome. Tako je, kanda, bilo i s djedom i Petrakom. Sjedili su kod kazana, a kad sam se ja pojavio, oni ni po èem ne pomenuše sinoæni doživljaj. Kao da im je bilo zazorno da se podsjeæaju na nešto daleko od svjetlosti, dana i zdrave pameti, u èem se nije lijepo naæi ni kao sauèesnik ni kao svjedok.

Jedini stric Nidžo, koji nit je šta vidio ni èuo, nagazio je, onako mamuran, na one moje grešne osvajaèke grablje, pa se nadovezao brondati, nikako da sjaše: te ko ostavlja grablje gdje im nije mjesto, te šta trebaju grablje oko rakije, te znaju li »oni, rasipnici« (koji to oni?) kako je teško nabaviti dobre grablje, te ova se kuæa raskuæava, te ovo, te ono ... Najzad je toliko dosadio svojim zvocanjem da je Petraku prevršilo i on, kao gost i star èovjek, naðe se pobuðen da ga uruži:

— Daj se veæ jednom smiri, konjska muvo! Šta smo radili? Skupljali mjeseèinu i djeli u stogove, eto šta smo. Mogao si i ti s nama da se nijesi naljoskao.

Odgunða stric kako baš ni »mjeseèari« nijesu bogzna koliko pametniji od pijanaca pa se brzo nekud izgubi. (— Ode da spava — primijeti Petrak.) Ostadoh ja sam, nekako kao ravnopravan i treæi, uz dvojicu zavjerenika koji su znali za minuli noæni doživljaj s mjesecom.

I kako tada, tako i do današnjeg dana: stojim raspet izmeðu smirene djedove vatrice, koja postojano gorucka u tamnoj dolini, i strašnog blještavog mjeseèevog požara, hladnog i nevjernog, koji raste nad horizontom i silovito vuèe u nepoznato.

Pa se onda, katkad, žalovito upitam, kao da sam nagazio na one strièeve vile iz djetinjstva:

— Je li pametnije biti mjeseèar ili s mirom sjediti kod svoje kuæe, pa kad zagusti, tješiti se rakijom kao moj strikan?
  • 0

#4 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 10 February 2006 - 17:02

da je mladic citao zen koane ova pesma se ne bi desila


Mačka

U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora – svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje – žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi –
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe – žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima.
  • 0

#5 lancia

lancia
  • Members
  • 3,110 posts

Posted 10 February 2006 - 17:07

Hvala na fragmentu, 3opge.
  • 0

#6 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 10 February 2006 - 17:10

Hvala na fragmentu, 3opge.

<{POST_SNAPBACK}>


zahvali Ibrici
edit:
mislim da je autor pesme Zvonimir Golob

Edited by 3opge, 10 February 2006 - 18:05.

  • 1

#7 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 10 February 2006 - 23:19

mladi Mun Ze bio je zaljubljen u jednu devojku a nije znao da ona vec ima momka.
tako jednom ugrabi priliku i dodje u klub gde je ona sa drustvom pila caj.
u jednom momentu on joj pridje i zamoli je da izadje u hodnik da bi joj nesto rekao.
devojka zbunjeno poslusa i izadje sa njim.
'ja sam potpuno lud za tobom!' rece Mun Ze.
'ali moj momak je tu!' rece ona tiho, osvrcuci se bojazljivo.
'aaa, tako, e pa onda nista.' odgovori Mun Ze, okrenu se i ode crven u licu od uzbudjenja.
  • 0

#8 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 11 February 2006 - 19:10

Is That So?

A beautiful girl in the village was pregnant. Her angry parents demanded to know who was the father. At first resistant to confess, the anxious and embarrassed girl finally pointed to Hakuin, the Zen master whom everyone previously revered for living such a pure life. When the outraged parents confronted Hakuin with their daughter's accusation, he simply replied "Is that so?"
When the child was born, the parents brought it to the Hakuin, who now was viewed as a pariah by the whole village. They demanded that he take care of the child since it was his responsibility. "Is that so?" Hakuin said calmly as he accepted the child.
For many months he took very good care of the child until the daughter could no longer withstand the lie she had told. She confessed that the real father was a young man in the village whom she had tried to protect. The parents immediately went to Hakuin to see if he would return the baby. With profuse apologies they explained what had happened. "Is that so?" Hakuin said as he handed them the child.


***************************************************************

Obsessed

Two traveling monks reached a river where they met a young woman. Wary of the current, she asked if they could carry her across. One of the monks hesitated, but the other quickly picked her up onto his shoulders, transported her across the water, and put her down on the other bank. She thanked him and departed.
As the monks continued on their way, the one was brooding and preoccupied. Unable to hold his silence, he spoke out.
"Brother, our spiritual training teaches us to avoid any contact with women, but you picked that one up on your shoulders and carried her!"
"Brother," the second monk replied,
"I set her down on the other side, while you are still carrying her."

Edited by Allegra, 11 February 2006 - 22:49.

  • 1

#9 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 11 February 2006 - 19:18

The Nature of Things

Two monks were washing their bowls in the river when they noticed a scorpion that was drowning. One monk immediately scooped it up and set it upon the bank. In the process he was stung. He went back to washing his bowl and again the scorpion fell in. The monk saved the scorpion and was again stung.
The other monk asked him, "Friend, why do you continue to save the scorpion when you know it's nature is to sting?"
"Because," the monk replied, "to save it is my nature."

*****************************************************************

A Bike

A Zen Teacher saw five of his students return from the market, riding their bicycles. When they had dismounted, the teacher asked the students,
"Why are you riding your bicycles?"
The first student replied, "The bicycle is carrying this sack of potatoes. I am glad that I do not have to carry them on my back!"
The teacher praised the student, saying, "You are a smart boy. When you grow old, you will not walk hunched over, as I do."
The second student replied, "I love to watch the trees and fields pass by as I roll down the path."
The teacher commended the student, "Your eyes are open and you see the world."
The third student replied, "When I ride my bicycle, I am content to chant, nam myoho renge kyo."
The teacher gave praise to the third student, "Your mind will roll with the ease of a newly trued wheel."
The fourth student answered, "Riding my bicycle, I live in harmony with all beings."
The teacher was pleased and said, "You are riding on the golden path of non-harming."
The fifth student replied, "I ride my bicycle to ride my bicycle."
The teacher went and sat at the feet of the fifth student, and said, "I am your disciple."

Edited by Allegra, 11 February 2006 - 22:51.

  • 0

#10 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 11 February 2006 - 23:59

Afrodita, ova koana o biciklu je dragocena


If You Love, Love Openly

Twenty monks and one nun, who was named Eshun, were practicing meditation with a certain Zen master.
Eshun was very pretty even though her head was shaved and her dress plain. Several monks secretly fell in love with her. One of them wrote her a love letter, insisting upon a private meeting.
Eshun did not reply. The following day the master gave a lecture to the group, and when it was over, Eshun arose. Addressing the one who had written to her, she said: "If you really love me so much, come and embrace me now."

Edited by 3opge, 12 February 2006 - 00:00.

  • 0

#11 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 12 February 2006 - 00:23

edit - I`m glad you like it :wub:

Water heats gradually and boils suddenly.


We cannot force the natural course of events; everything happens in its 'right' time. The process is gradual, and hence may appear slow to us as we are often too impatient with expectations, but the change takes place within an instant.
Similarly, awakening can not be forced, but may be encouraged; just like a seed which sprouts naturally when the right conditions prevail.

Edited by Allegra, 12 February 2006 - 01:34.

  • 0

#12 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 12 February 2006 - 00:28

"Njegovo lice se u prvi čas čini kao lice seljaka. Obrazi mu imaju boju ilovače, upali su, puni gotovo prljavih nabora, izrovala ih je patnja brojnih godina pa se izbrazdana i ispucana koža napinje kao da je žedna i da je opaljena; iz nje je vampir dvadesetogodišnje bolesti isisao krv i boju. Desno i lijevo se izdižu, kao dva snažna kamena bloka, slavenske jagodične kosti, a smršena guštara brade neuredno pokriva opora usta i lomne čeljusti. Sve je tamno, zemljano i bez ljepote na tom seljačkom licu, gotovo licu prosjaka. Tamno je, pljosnato i bezbojno, bez sjaja, komadić ruske stepe ispucanog kamena. Oči su mu duboke i upale.

Jednako kao i njegovo djelo, to lice najprije izaziva osjećaj užasa kojemu se oklijevajući pridružuje bojazan, a zatim strastveno, i u sve većoj začaranosti, divljenje."

Stefan Zweig o Dostojevskom
  • 0

#13 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 12 February 2006 - 01:21

Sad uvidjam da prava car intelektualnog zivota - zivota posvecenog ucenosti, naucnom istrazivanju, filozofiji, estetici, kriticizmu - lezi u njegovoj udobnosti. To je prihvatanje jednostavnih intelektualnih sema umesto slozenosti stvarnog zivota, tihe i formalne smrti umesto zamrshenih zivotnih tokova. Neuporedivo je lakse znati mnogo, recimo o istoriji umetnosti i imati dubokoumne misli o metafizici i sociologiji, nego osobno i intuitivno znati mnogo o svojim bliznjima i imati zadovoljavajuce odnose sa prijateljima, ljubavnicama, zenom i decom. Potisnute funkcije ne umiru, one se kvare, zagnoje i vracaju u primitivizam. Ljudi zele da utope spoznaju kako je tesko pristojno ziveti u tom grotesknom savremenom svetu, zele da zaborave vlastitu zalosnu nesposobnost u vestini zivljenja. Knjige i predavanja bolja su sredstva za utapanje tuge negoli pice i razvrat. Ne ostavljaju glavobolju niti ishta od onog beznadnog osecaja post coitum triste. Ta slavna potraga za istinom nije nista drugo do zabava, razonoda kao bilo koja druga, prilicno prefinjen i istancan nadomestaj za pravi zivot, a tragaci za istinom postaju isto tako budalasti, detinjasti i pokvareni na svoj nacin kao pijanci, estete, poslovni ljudi i lovci za uzitkom na svoj.

Aldous Huxley (Philip Quarles) - Point Counter Point
  • 0

#14 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 15 February 2006 - 00:35

najzad, zen u srpskoj epskoj poeziji


Banović Strahinja


Netko bješe Strahiniću bane,
Bješe bane u malenoj Banjskoj,
U malenoj Banjskoj kraj Kosova,
Da takoga ne ima sokola.
Jedno jutro bane podranio,
Zove sluge i k sebe prizivlje:
Sluge moje! hitro pohitajte,
Sedlajte mi od megdana đoga,
Okitite, što ljepše možete,
Opašite, što tvrđe možete;
Jel ja, đeco, mislim putovati:
Hoću Banjsku ostaviti grada,
Mislim đoga konja umoriti
I u gosti, đeco, odlaziti,
U tazbinu u bila Kruševca,
K milu tastu starcu Jug-Bogdanu,
Ka šureva devet Jugovića;
Tazbina me ta željkuje moja.
Gospodara sluge poslušaše,
Te sokola đoga osedlaše,
Opremi se Strahiniću bane,
Ud'ri na se dibu i kalifu,
Ponositu čohu sajaliju,
Što od vode čoha crvenija,
A od sunca čoha rumenija;
Okiti se jedan Srpski soko,
Pa posjede đoga od megdana,
Odmah pođe, u tazbinu dođe,
U tazbinu u bila Kruševca,
Đe od skoro carstvo postanulo,
A viđe ga starac Jug Bogdane,
I viđe ga devet milih šura,
Sokolova devet Jugovića,
Mila zeta jedva dočekaše,
U naruče zeta zagrliše,
Vjerne sluge konja prifatiše,
Zeta vode na frenđiju kulu,
Kod gotove sovre zasjedoše,
Te gospodsku riječ besjeđaju;
Navališe sluge i sluškinje,
Neko dvori, neko vino služi.
Što bijaše rišćanske gospode,
Posjedaše, te pijahu vino:
Uvrh sovre stari Jug Bogdane,
S desne strane uza ramo svoje
Sjede zeta Strahinića bana,
I tu sjede devet Jugovića,
Niza sovru ostala gospoda;
Ko l' je mlađi, dvori gospodare.
No biješe to devet šurnjaja,
No šurnjaje dvore uporedo,
Dvore svekra silna Jug-Bogdana,
I dvorahu svoje gospodare,
A najviše zeta ponosita;
A sluga im jedna vino služi,
Služi vino jednom kupom zlatnom.
Zlatna kupa devet bere litar;
Ja da vidiš druge đakonije,
Đakonije, mloge gospoštine!
Kako, brate, đe je carevina.
Pozadugo bane gostovao,
Pozadugo bane začamao,
Ponosi se bane u tazbini.
Gospoštine što je u Kruševcu,
Dosadiše jutrom i večerom
Moleći se silnu Jug-Bogdanu:
Gospodaru, silan Jug-Bogdane!
Ljubimo ti svilenoga skuta
I desnicu tvoju bilu ruku,
Nu potrudi čudo i gospostvo,
I povedi mila zeta tvoga,
Nu dovedi Strahinića bana
U dvorove i u kuće naše,
Da mi neku poštu učinimo.
Svakom Juže hatar navršuje.
Doke tako izredili bili,
Dugo bilo i vrijeme prođe,
I zadugo bane začamao;
No da vidiš jada iznenada!
Jedno jutro, kad ogrija sunce,
Mezil stiže i bijela knjiga
Baš od Banjske od malena grada,
Od njegove ostarjele majke,
Banu knjiga na koljeno pade,
Kad razgleda i prouči knjigu,
Al' mu knjiga dosta grdno kaže,
Knjiga kaže, đe ga kune majka:
Đe si, sine, Strahiniću bane?
Zlo ti bilo u Kruševcu vino!
Zlo ti vino, nesretna tazbina!
Viđi knjigu, nečuvenih jada!
Iz ubaha jedna pade sila,
Turski, sine, od Jedrene care,
A car pade u polje Kosovo,
A car pade, dovede vezire,
A vezire, nesretne većile.
Što je zemlje te oblada care,
Svu je Tursku silu podigao,
U Kosovo polje iskupio,
Pritiskao sve polje Kosovo,
Uvatio vode obadvije:
Pokraj Laba i vode Sitnice
Sve Kosovo sila pritisnula.
Kažu, sine, i pričaju ljudi:
Od mramora do suva javora,
Od javora, sine, do Sazlije,
Do Sazlije na ćemer ćuprije,
Od ćuprije, sine, do Zvečana,
Od Zvečana kažu od Čečana,
Od Čečana vrhu do planine
Turska sila pritisla Kosovo.
Pod broj, sine, na teftere kažu
No u cara sto hiljada vojske
Nekakvoga careva spahije,
Što imaju po zemlji timare
I što jedu ljeba carevoga
I što jašu konje od megdana,
Što ne nose po mlogo oruža,
Do po jednu o pojasu sablju;
U Turčina, u Turskoga cara,
Kažu, sine, drugu vojsku silnu
Ognjevite janjičare Turke,
Što Jedrene drže kuću bilu,
Janjičara kažu sto hiljada;
Kažu, sine, i govore ljudi
U Turčina treću vojsku silnu
Nekakoga Tuku i Mandžuku,
A što huče, a što grdno tuče.
U Turčina vojske svakojake,
U Turčina jednu kažu silu,
Samovoljna Turčin-Vlah-Aliju,
Te ne sluša cara čestitoga,
Za vezire nikad i ne misli,
Za carevu svu ostalu vojsku
A koliko mrave po zemljici;
Takvu silu u Turčina kažu;
On beza zla, sine, proći ne šće,
Ne šće s carem, sine, na Kosovo,
Okrenuo drumom lijevijem,
Te na našu Banjsku udario,
Te ti Banjsku, sine, ojadio
I živijem ognjem popalio,
I najdonji kamen rasturio,
Vjerne tvoje sluge razagnao,
Staru majku tvoju ojadio,
Sa konjem joj kosti izlomio,
Vjernu tvoju ljubu zarobio,
Odveo je u polje Kosovo,
Ljubi tvoju ljubu pod čadorom,
A ja, sine, kukam na garištu,
A ti vino piješ u Kruševcu!
Zlo ti vino napokonje bilo!
Ja kad bane knjigu proučio,
Muka mu je i žao je bilo,
U obraz je sjetno neveselo,
Mrke brke nisko objesio,
Mrki brci pali na ramena,
U obraz se ljuto namrdio,
Gotove mu suze udariti.
A viđe ga starac Jug Bogdane,
Viđe zeta jutru na uranku,
Planu Juže, kako oganj živi,
Strahiniću zetu progovara;
O moj zete, Bog mi s tobom bio!
Što si, zete, jutros podranio?
D u obraz sjetno neveselo?
Od šta si se, zete, razdertio?
Na koga si s', zete, ražljutio?
Al' se šure tebe nasmijaše,
U jegleni ružno govoriše?
Al' šurnjaje tebe ne dvoriše?
Al' mahanu toj tazbini nađe?
Kaži, zete, šta je i kako je?
Planu bane pa mu progovara:
Prođ' se taste, stari Jug-Bogdane!
Ja sam s šuram' bio u lijepo,
A šurnjaje gospodske gospođe
Divno zbore, a divno me dvore,
Toj tazbini mojoj mane nema,
No da vidiš, što sam neveseo:
Stiže knjiga od malene Banjske,
Baš od moje ostarjele majke;
Kaže jade tastu na uranku,
Kako su mu dvori poharani,
Kako su mu sluge razagnate,
Kako li je majka pregažena,
Kako li je ljuba zarobljena:
No moj taste, stari Jug-Bogdane!
I ako je moja danas ljuba,
Ljuba moja, al' je šćera tvoja:
Sramota je i mene i tebe;
No moj taste, starac Jug-Bogdane!
Misliš li me mrtva požaliti,
Požali me dok sam u životu.
Molim ti se i ljubim ti ruku,
Da daš mene đece devetoro,
Đecu tvoju, a šureve moje,
Da ja, taste, u Kosovo pođem,
Da potražim dušmanina moga,
A careva grdna hainina,
Koji mi je roblje zarobio;
A nemoj se, taste, prepanuti,
Ni za tvoju đecu ubrinuti;
Ja ću đeci, mojim šurevima,
Hoću njima ruho prom'jeniti,
A u Tursko ruho oblačiti:
Oko glave bijele kauke,
A na pleći zelene dolame,
A na noge meneviš čakšire,
O pojasu sablje plamenite;
Prizvat' sluge i kazaću junak,
Neka sluge konje osedlaju,
Osedlaju, tvrdo opasuju,
Nek prigrću mrkim međedinam':
Učiniću đecu janjičare;
Ja ću đecu šure sjetovati,
Kade sa mnom bidu kroz Kosovo,
A kroz vojsku cara ka Kosovu,
Pred njima ću biti delibaša,
Nek se stide i nek se prepanu,
Nek se svoga boje starješine;
Kogođ stane u carevoj vojsci,
Kogođ stane s nama govoriti,
Stane Turski, okrene Manovski,
Ja s Turcima mogu progovorit',
Mogu Turski, i mogu Manovski,
I Arapski jezik razumijem,
I na krpat sitno Arnautski;
Provodiću đecu kroz Kosovo,
Svu ću vojsku Tursku uvoditi,
Dok ja nađem dušmanina moga,
A Turčina silna Vlah-Aliju,
Koji mi je roblje porobio;
Nek šurevi bidu u nevolji,
El sam, taste, mogu poginuti,
Kod šureva ne ću poginuti
Jali rane lasno dopanuti.
Kad to začu stari Jug Bogdane,
Planu Juže, kako oganj živi,
Strahinj-banu zetu progovara:
Strahinj-bane, ti moj zete mili!
Viđeh jutros, da pameti nemaš.
Što mi đece išteš devetoro,
Da mi đecu vodiš u Kosovo,
U Kosovo, da ih kolju Turci,
Nemoj, zete, više progovarat',
Ne dam đece vodit' u Kosovo,
Makar šćeri nigda ne vidio.
Mio zete, deli Strahinj-bane!
Rašta si se tako razdertio?
Znaš li, zete? ne zna li te ljudi!
Al' ako je jednu noć noćila,
Jednu noćcu šnjime pod čadorom,
Ne može ti više mila biti,
Bog j' ubio, pa je to prokleto,
Voli njemu, nego tebe, sine;
Neka ide, vrag je odnesao!
Boljom ću te oženiti ljubom,
S tobom hoću ladno piti vino,
Prijatelji biti do vijeka;
A ne dam ti đecu u Kosovo.
Planu bane, kako oganj živi,
U ijedu i toj muci ljutoj
Ne šće viknut' ni prizvati slugu,
Za seiza ni habera nema,
No sam ode k đogu u ahare,
Ja kako ga bane osedlao!
Kako li ga tvrdo opasao!
Pa zauzda đemom od čelika,
Pred dvore ga vodi u avliju
K binjektašu bijelu kamenu,
Pa se đogu fati na ramena
Pogleduje devet svojih šura,
A šurevi u zemljicu crnu.
Ban poglednu pašenoga svoga,
Nekakoga mlada Nemanjića,
A Nemanjić gleda u zemljicu.
Kad pijahu vino i rakiju,
Svi se fale za dobre junake,
Fale s' zetu i Bogom se kunu:
Volimo te, Strahiniću bane!
No svu zemlju našu carevinu;
Al' da vidiš jada na nevolji!
Banu jutros nema prijatelja:
Nije lasno u Kosovo poći.
Viđe bane, đe mu druga nema,
Sam otide poljem Kruševačkim
Ja kad bio niz široko polje,
Obzire se ka Kruševcu b'jelu,
Ne će li se šure prisjetiti,
Ne će li se njima ražaliti;
A kad viđe jutros na nevolji
Đe mu nema glavna prijatelja,
Pade na um, pa se dosjetio
Za njegova hrta Karamana,
Koga voli nego dobra đoga,
Te priviknu iz bijela grla,
Ostalo je hrče u aharu;
Začu glasa, hitro potrčalo
Dok u polju pristiže đogina,
Pokraj đoga hrče poskakuje,
A zlatan mu litar pozvekuje,
Milo bilo, razgovori s' bane
Ode Bane na konju đoginu,
Te prijeđe polja i planine,
Ja kad dođe u polje Kosovo,
Kad sagleda po Kosovu silu,
Al' se bane malo prepanuo,
Pa pomenu Boga istinoga,
U ordiju pursku ugazio.
Ide bane po polju Kosovu,
Ide bane na četiri strane,
Traži bane silna Vlah-Aliju,
Al' ne može bane da ga nađe;
Spušti s' bane ka vodi Sitnici,
Na jedno je čudo nagazio:
Na obali do vode Sitnice
Jedan zelen tu bijaše čador,
Širok čador polje pritisnuo,
Na čadoru od zlata jabuka,
Ona sija, kako jarko sunce,
Pred čadorom pobijeno koplje,
A za koplje vranac konjic svezan;
Na glavi mu maha Stambolija
Bije nogom desnom i lijevom.
Kad go viđe Strahiniću bane,
Prohesapi i umom premisli,
Baš je čador silna Vlah-Alije,
Te đogina konja prigonjaše,
Koplje junak skide sa ramena,
Te čadoru vrata otvorio,
A da vidi, ko je pod čadorom,
Ne bijaše silan Vlah-Alija,
No bijaše jedan stari derviš,
Bijela mu prošla pojas brada,
Šnjime nema nitko pod čadorom,
Bekrija je taj nesrećan derviš,
Pije Turčin vino kondijerom,
No sam lije, no sam čašu pije,
Krvav derviš bješe do očiju;
Kad ga viđe Strahiniću bane,
Te mu selam Turski nazivaše,
Pijan derviš okom razgledaše,
Pa mu mučnu riječ progovara:
Da si zdravo! deli Strahin-bane
Od malene Banjske kraj Kosova.
Planu bane, prepade se ljuto,
Te dervišu Turski odgovara:
Bre! dervišu, nesretna ti majka!
Rašta piješ? rašta se opijaš
Te u piću grdno progovaraš
I Turčina zoveš kaurinom.
Šta pominješ nekakoga bana?
Ovo nije Strahiniću bane,
No ja jesam carevi delija,
Jedeci se carski pokidaše,
U ordiju Tursku pobjegoše,
Sve delije hitro potrčaše,
Da jedeke caru pofatamo;
Ako kažem caru, ja veziru,
Koju si mi riječ besjedio,
Hoćeš, stari, jada dopanuti.
Grohotom se derviš osmjenuo:
Ti delijo, Strahiniću bane!
Znaš li, bane, Ne znali te jadi!
Da sam sade na Goleč-planini,
Da te vidim u carevoj vojsci,
Poznao bih tebe i đogina,
I tvojega hrta Karamana,
Koga voliš, nego dobra đoga.
Znaš li, bane od malene Banjske
Poznajem ti čelo kako ti je,
I pod čelom oči obadvije,
I poznajem oba mrka brka.
Znaš li bane? ne znalo te čudo!
Kad zapadoh ropstva u vijeku,
Panduri me tvoji uhitiše
U Suhari vrhu na planini,
U ruke me tvoje dodadoše,
Ti me baci na dno od tamnice,
Te robovah i tamnicu trpljeh
I začamah za devet godina,
Devet prođe, a stiže deseta,
A tebe se, bane, ražalilo,
Te ti zovnu Rada tamničara,
Tvoj tamničar na tamnička vrata,
Izvede me k tebe u avliju.
Znaš li, bane? znaš li Strahiniću?
Kad zapita i mene upita:
Ropče moje, zmijo od Turaka!
Đe propade u tamnici mojoj!
Mož' li s', robe, junak otkupiti.
Ti me pitaš, ja pravo kazujem:
Mogao bih život otkupiti!
Tek da mi se dvora dovatiti,
Očevine i pak postojbine;
Imao sam nešto malo blaga,
Mloge lave i mloge timare,
Mogao bih otkup sastaviti;
Al' mi, bane, vjerovati ne ćeš,
Da me pustiš dvoru bijelome:
Tvrda ću ti jamca ostaviti,
Tvrda jamca, Boga istinoga,
Drugog jamca Božu vjeru tvrdu,
Kako ću ti otkup donijeti.
I ti, bane, povjerova mene,
I pušta me dvoru bijelome,
Očevini i toj postojbini;
A kad dođoh grdnoj postojbini,
Tamo su me jadi zabušili:
U dvorove, postojbinu moju,
U dvorove kuga udarila,
Pomorila i muško i žensko,
Na odžaku niko ne ostao,
No ti moji dvori propanuli,
Propanuli, pa su opanuli,
Iz duvara zovke proniknule;
Što su bili lavi i timari,
Pojagmili Turci na miraze;
Kad ja viđeh dvore zatvorene:
Nesta blaga, nesta prijatelja;
Nešto mislih, pa na jedno smislih:
Mezilskih se ja dofatih konja,
Te otidoh gradu Jedrenetu,
Odoh k caru i odoh k veziru,
Viđe vezir, pa dokaza caru,
Ja kakav sam junak za megdana;
Ođede me carevi vezire,
Ođede me i čador mi dade;
Car mi dade od megdana vranca,
I dade mi svijetlo oruže;
Potpisa me carevi vezire,
Da sam vojnik caru do vijeka.
A ti, bane, danas k mene dođe,
Da ti uzmeš tvoje dugovanje,
A ja, bane, ni dinara nemam.
Strahiniću, jada dopanuo!
Đe ti dođe, da pogineš ludo
U Kosovu u vojsci carevoj!
Viđe bane, poznade derviša,
Od đogata konja odsjedaše,
Pak zagrli stariša derviša:
Bogom brate! starišu dervišu!
Na poklon ti moje dugovanje!
Ja ne tražim, brate, ni dinara,
Ni ja tražim tvoje dugovanje,
No ja tražim silna Vlah-Aliju,
Koji mi je dvore rasturio,
Koji mi je ljubu zarobio;
Kaži mene, starišu dervišu,
Kaži mene moga dušmanina?
Bratimim te i jošte jedan put,
Nemoj mene vojsci prokazati,
Da me vojska Turska ne opkoli.
No se derviš Bogom proklinjaše:
Ti sokole, Strahiniću bane!
Tvrđa mi je vjera od kamena,
Da ćeš sade sablju povaditi,
Da ćeš pola vojske pogubiti,
Nevjereti učiniti ne ću,
Ni tvojega ljeba pogaziti
I ako sam bio u tamnici,
Dosta si me vinom napojio,
Bijelijem ljebom naranio,
A često se sunca ogrijao,
Puštio si mene veresijom;
Ne izdadoh ni dodadoh tebe,
Ne svjerovah, eli nemah otkud;
Od mene se nemoj pobojati.
A što pitaš i razbiraš, bane,
Za Turčina silna Vlah-Aliju,
On je bijel čador razapeo
Na Goleču visokoj planini;
Tek ti hoću, bane, progovorit':
Jaši đoga, bježi iz Kosova,
El ćeš, bane, poginuti ludo:
U sebe se pouzdati nemoj,
Ni u ruku, ni u britku sablju,
Ni u tvoje koplje otrovano,
Turčinu ćeš na planinu doći,
Hoćeš doći, al' ćeš grdno proći
Kod oruža i kod konja tvoga
Živa će te u ruke fatiti,
Hoće tvoje salomiti ruke,
Živu će ti oči izvaditi
Nasmija se Strahiniću bane:
Bogom brate, starišu dervišu!
Ne žali me, brate, od jednoga,
Tek me vojsci Turskoj ne prokaži.
A Turčin mu riječ progovara:
Čuješ li me, deli Strahin-bane!
Tvrđa mi je Vjera od kamena,
Da ćeš sade đoga naljutiti,
Da ćeš sade sablju povaditi,
Da ćeš satrt' pola caru vojske,
Nevjere ti učiniti ne ću,
Ni Turcima prokazati tebe.
Zbori bane, ne podrani otlen,
Obraća se sa konja đogina:
O moj brate, starišu dervišu!
pojiš konja jutrom i večerom,
pojiš konja na vodi Sitnici,
Nu uvjedžbaj, i pravo mi kaži,
Đe su brodi na toj vodi ladnoj,
Da ja moga konja ne uglibim?
A derviš mu pravo progovara:
Strahin-bane, ti sokole Srpski!
Tvome đogu i tvome junaštvu
Svud su brodi, đegođ dođeš vodi.
Ban udari, vodu prebrodio,
I primi se na konju đoginu,
Primi s' bane uz Goleč planinu,
On je ozdo, a sunašce ozgo,
Te ogrija sve polje Kosovo,
I obasja svu carevu vojsku.
Al' da vidiš silna Vlah-Alije!
Svu noć ljubi Strahinjovu ljubu
Na planini Turčin pod čadorom;
U Turčina grdan adet bješe.
Kanal svaki zaspat' na uranku,
Na uranku, kad ogr'jeva sunce;
Oči sklopi, te boravi sanak;
Koliko je njemu mila bila
Ta robinja ljuba Strahinova,
Panuo joj glavom na krioce,
Ona drži silna Vlah-Aliju,
Pa čadoru otvorila vrata,
Ona gleda u polje Kosovo,
Te ti Tursku silu razgleduje.
Pregleduje kaki su čadori,
Pregleduje konje i junake;
Za jad joj se oči otkinuše,
Te poglednu niz Goleč planinu,
Viđe okom konja i junaka.
Kako viđe i okom razgleda,
Turčina je dlanom ošinula,
Ošinu ga po desnom obrazu,
Ošinu ga, pa mu progovara:
Gospodare, silan Vlah-Alija!
Nu se digni, glavu ne digao!
Nu opasuj mukadem-pojasa,
I pripasuj svijetlo oruže,
Eto k nama Strahinića bana,
Sad će tvoju glavu ukinuti,
Sa će mene oči izvaditi.
Planu Turčin, kako oganj živi,
Planu Turčin i okom poglednu,
Pa se Turčin grotom nasmijao:
Dušo moja, Strahinjova ljubo!
Čudno li te vlašče prepanulo!
Od njega si džasa zadobila,
Kad t' odvedem gradu Jedrenetu,
Ban će ti se i onđe prizirat';
Ono nije Strahiniću bane,
Već je ono carev delibaša,
K mene ga je care opravio,
Jal' je care, jal' Memed vezire,
Da me care zove na predaju,
Da ja vojsku caru ne rasturam:
Prepali se carevi veziri,
Da im počem sablju ne udarim;
No da možeš okom pogledati,
Ti se, dušo, nemoj prepanuti,
Kad potegnem moju britku sablju,
Te ošinem car'va delibašu,
Neka drugog već ne šilje k mene.
Strahinova progovara ljuba:
Gospodare, silan Vlah-Alija!
Ta l' ne vidiš? ispale ti oči!
Ovo nije carevi delija,
Moj gospodar Strahiniću bane,
Ja poznajem čelo kako mu je
I pod čelom oči obadvije,
I njegova oba mrka brka,
I pod njime puljata đogata,
I žutoga hrta Karamana;
Ne šali se glavom, gospodaru!
Ja kad začu Ture Vlah-Alija,
Kako li se Ture pridrnulo,
Te poskoči na lagane noge,
Opasuje mukadem-pojasa,
A pinjale ostre za pojasa,
I tu britku sablju pripasuje,
A sve vrana konja pogleduje.
U to doba bane pristasao,
Mudar bane, pak je ištetio:
Na jutru mu ne zva dobro jutro,
Niti Turski salem nazivaše,
No mu grdnu riječ progovara:
A tu li si? jadan kopilane!
Kopilane, carev hainine!
Čije li si dvore poharao?
Čije li si roblje porobio?
Čiju l' ljubiš pod čadorom ljubu?
Izlazi mi na megdan junački!
Skoči Turčin ka' da se pridrnu,
Jednom kroči, do konja dokroči,
Drugom kroči, konja pojahao,
Pritegnu mu obadva dizđena.
Al' ne čeka Strahiniću bane,
No na njega đoga nagonjaše,
Pa na njega bojno koplje pušti;
Udari se junak na junaka,
Pruži ruke silan Vlah-Alija,
U ruku mu koplje ufatio,
Pa ti banu riječ progovara:
Kopilane, Strahiniću bane!
A šta li si, vlašče, promislilo?
Nije s' ove babe Šumadijnske,
Da razgoniš i da nabrekuješ,
No je ovo silan Vlah-Alija,
Što s' ne boji cara ni vezira,
Što j' u cara vojske državine,
Čini mi se sva careva vojska,
Kao mravi po zelenoj travi;
A ti, more! megdan da dijeliš!
To mu reče, bojno koplje pušti,
Od prve ga obraniti šćaše,
Bog pomože Strahiniću banu,
Ima đoga konja od megdana,
Kako koplje na planini zviznu,
Soko đogo pade na koljena,
Iznad njega koplje preletalo,
Udarilo o kamen studeni,
Na groje se koplje salomilo:
Do jabuke i do desne ruke.
Dok satrše ona koplja bojna,
Potegoše perne buzdohane:
Kad udara silan Vlah-Alija,
Kad udara Strahinića bana,
Iz sedla ga konju izgonjaše,
A na uši đogu nagonjaše,
Bog pomože Strahiniću banu,
Ima đoga konja od megdana,
Što ga danas u Srbina nema,
U Srbina, niti u Turčina,
Uzmahuje i glavom i snagom,
Te u sedlo baca gospodara;
Kad udara Strahiniću bane
Mučnu alu silna Vlah-Aliju,
Iz sedla ga maći ne mogaše,
Tonu vrancu konju do koljena
U zemljicu noge sve četiri.
Buzdohane perne polomiše,
Polomiše, i pera prosuše,
Pa su britke sablje povadili,
Da junački megdan podijele.
No da vidiš Strahinića bana!
Kažu ima sablju o pojasu:
Kovala su sablju dva kovača,
Dva kovača i tri pomagača,
Od neđelje opet do neđelje,
Od čelika sablju pretopili,
U ostricu sablju ugodili;
Turčin manu, a dočeka bane,
Na sablju mu sablju dočekao,
Po poli mu sablju presjekao:
Viđe bane, pa se razradova,
Ljuto savi i otud i otud,
Eda bi mu glavu osjekao,
Jal' Turčinu ruke obranio;
Udari se Junak na Junaka,
Ne da Turčin glavu ukinuti,
Ne da svoje ruke ištetati,
No se brani s onom polovinom:
Polovinu na vrat naturaše,
I svojega vrata zaklonjaše,
I banovu sablju oštrpkuje,
Sve otkida po komat i komat
Obadvije sablje isjekoše,
Do balčaka sablja dogoniše,
Pobaciše njine odlomčine,
Od hitrijeh konja odskočiše,
Za bila se grla dovatiše,
Te se dvije ale poniješe
Na Goleču na ravnoj planini;
Nosiše se ljetni dan do podne,
Dok Turčina pjene popanuše,
Bijele su kako gorski snijeg,
Strahin:bana b'jele, pa krvave,
Iskrvavi niz prsi haljine,
Iskrvavi čizme obadvije.
A kad banu muka dosadila,
Tada bane riječ progovara
Ljubo moja, tebe bog ubio!
Koje jade gledaš na planini?
No ti podbi jedan komat sablje,
Udri, ljubo, mene, ja Turčina:
Misli, ljubo, koga tebe drago.
Ali Turčin ljuto progovara:
Dušo moja, Strahinjina ljubo!
Nemoj mene, no udri Strahina,
Nigda njemu mila biti ne ćeš,
Prijekorna biti do vijeka:
Koriće te jutrom i večerom,
Đe si bila sa mnom pod čadorom;
Mene biti mila do vijeka,
Odvešću te Jedrenetu gradu,
Narediću tridest sluškinjica,
Nek ti drže skute i rukave,
Raniću te medom i šećerom,
Okititi tebe dukatima
Savrh glave do zelene trave;
Udri sade Strahinića bana!
Žensku stranu lasno prevariti:
Lako skoči, ka' da se pomami,
Ona nađe jedan komat sablje,
Zavi komat u vezeni jagluk,
Da joj bilu ruku ne obrani,
Pa obleće i otud i otud,
Čuva glavu Turčin-Vlah-Alije,
A ošinu gospodara svoga,
Gospodara Strahinića bana,
Povrh glave po čekrk-čelenci
I po njeg'vu bijelu kauku,
Pres'ječe mu zlatali čelenku,
I pres'ječe bijela kauka,
Malo rani glavu na junaku,
Poli krvca niz junačko lice,
Šćaše zalit' oči obadvije.
Prepade se Strahiniću bane,
Đe pogibe ludo i bezumno,
A nešto se bane domislio,
Viknu bane iz bijela grla
Nekakoga hrta Karamana,
Što je hrče na lov naučio,
Viknu bane i opet priviknu,
Skoči hrče i odmah dotrča,
Te banovu ljubu dovatilo;
Al' je ženska strana strašivica,
Strašivica svaka od paščadi,
Baci kamat u zelenu travu,
Ljuto vrisnu, daleko se čuje,
Žuta hrta za uši podbila,
Te se šnjime kolje niz planinu,
A Turčinu oči ispadoše,
Koliko mu nešto žao bješe,
Te on gleda, što se čini šnjome;
Ali banu druga snaga dođe,
Druga snaga n srce junačko,
Te omanu tamo i ovamo,
Dok Turčina s nogu ukinuo.
Koliko se bane uostrio,
On ne traži ništa od oruža
No mu grlom bane zapinjaše,
A pod grlo zubom dovataše,
Zakla njega kako vuče jagnje;
Skoči bane, pa iz grla viknu,
Te nabreknu onog hrta žuta,
Doke svoju kurtalisa ljubu.
Zape ljuba bježat' niz planinu,
Ona šćaše bježat' u Turaka,
Ne dade joj Strahiniću bane,
Za desnu je ruku uhitio,
Privede je k puljatu đogatu,
Pa se đogu fati na ramena,
Turi ljubu za se na đogina,
Pa pobježe bane uprijeko,
Uprijeko, ali poprijeko,
Otkloni se od te sile Turske,
Te dolazi u ravna Kruševca,
U Kruševac, u tazbinu svoju.
Viđe njega starac Jug Bogdane,
A srete ga devet milih šura,
Ruke šire, u lice se ljube,
Za lako se upitaše zdravlje.
A kad viđe stari Jug Bogdane
Obranjena zeta u čelenku.
Prosu suze niz gospodsko lice:
Vesela ti naša carevina!
Međer ima u cara Turaka,
Međer ima silnijeh junaka,
Koji zeta obraniše moga,
Koga danas u daleko nema.
Šurevi se njemu prepadoše.
Progovara Strahiniću bane:
Nemoj mi se, taste, raskariti,
Ni vi, moje šure, prepanuti;
U cara se ne nađe junaka,
Da dohaka mene i obrani;
Da vi kažem, ko me obranio,
Od koga sam rane dopanuo:
Kad dijelih megdan sa Turčinom,
O moj taste, stari Jug-Bogdane!
Onda mene ljuba obranila,
Ljuba moja, mila šćera tvoja,
Ne šće mene, pomože Turčinu.
Planu Juže, kako oganj živi,
Viknu Juže đece devetoro:
Povadite nože devetore,
Na komate kuju iskidajte.
Silna đeca baba poslušaše,
Te na svoju sestru kidisaše,
Al' je ne da Strahiniću bane,
Šurevima riječ govoraše:
>>>> PAZLJIVO, SLEDI ZEN !!!>>>>
Šure moje, devet Jugovića!
Što se, braćo, danas obrukaste?
Na koga ste nože potrgnuli?
Kad ste, braćo, vi taki junaci,
Kamo noži, kamo vaše sablje,
Te ne biste sa mnom na Kosovu.
Da činite s Turcima junaštvo,
Desite se mene u nevolji?
Ne dam vašu sestru poharčiti,
Bez vas bih je mogao stopiti,
Al' ću stopit' svu tazbinu moju,
Nemam s kime ladno piti vino;
No sam ljubi mojoj poklonio.
Pomalo je takijeh junaka,
Ka' što bješe Strahiniću bane.

Edited by 3opge, 15 February 2006 - 01:20.

  • 0

#15 Allegra

Allegra
  • Members
  • 1,957 posts

Posted 16 February 2006 - 12:30

Beauty is worse than wine, it intoxicates both the holder and beholder.
  • 0