Jump to content


Photo

strah od smrti


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
131 replies to this topic

#1 kingmaker

kingmaker
  • Members
  • 4,535 posts

Posted 07 January 2006 - 22:43

pretencioznom kvazimetafizickom rasprom.

bozicna tema: kao u starom vicu - idu dva praseta i spopala ih neka metafizika, i jedno ce: “sta mislis, ima li zivota posle bozica?”

ajmo, dragi obicni ljudi

evo pitanja na koja su odgovarali skoro svi filozofi (svaki odnos spram beskonacnog podrazumeva da si ti konacan – to su vise razvijali ovi religiozni mislioci, npr. paskal, a kasnije je kjerkegor zapoceo sa tim i presudno uticao na egzistencijalizam/hajdegera, sartra...), psihoanaliticari (cesto, i klasicni i savremeni), manje-vise sve religije:
-egzistencijalno obrazlozenje smrti
-zasto i cemu?
-da li je strah od smrti inherentan coveku?
-ako jeste, da li mora da se prevazidje?
-ako mora, kako?

sta je, jesmo gori od njih? ako su mogli oni, mozemo i mi.
da li se ‘aktivno’ bojite smrti i kako se sa tim nostite? kako biste objasnili detetu sta je smrt?

zapocnimo sa malog jeftinog humora. ovo bi mogle da budu poslednje reci kolega forumasa:
DUNADAN: dzizs.
Toal: Smrt tiha – pristaju joj dva stiha.
Kinik: Pateticno. Ne dolazite mi na sahranu – svakom svoje.
indy: pour me some vine. in your face, intelligent designer!
srdjanf.: When shit happens, why does it always happens to us?
Uros_78: Cuvajte mi demokratiju :) :wub:
Alexia: Fasisoidno.
ser autsajder: Ali ja sam nepusac.
mango: Poanta je u patrijarhatu.
Rastko: Mi u Americi imamo zivotno osiguranje – nije nikakav problem.
Stoprocentni: Vidju mene.
kingmaker: Pretenciozno.
Billy Mahony: U kom filmu je najduza scena smrti? (odgovor nosim sa sobom)
Spoiler! --Click here to view--

izvinjavam se pobrojanim forumasima, zbog morbidnosti, a i izostavljenim. osecajte se slobodnim da dopisete moje poslednje reci, ili nacin kako cu da mrem.

#2 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 08 January 2006 - 00:40

indy: pour me some vine. in your face, intelligent designer!

<{POST_SNAPBACK}>

Hehe, svidža mi se.

#3 jms_uk_2001

jms_uk_2001
  • Validating
  • 2,684 posts

Posted 08 January 2006 - 04:16

bojim se smrti [aktivno? :wub: sto mu dodje...?] i nosim se s time sto ignorisem ...

mislim da me u svemu tome najvise plasi ideja da ne znam [and nobody else] sta onda... kao i ideja da su ova nasa tela jako krhka...

a onda opet malo pozitivnije: sta je ljudsko telo u stanju da prezivi - ima neverovatnih slucajeva...

btw, dobre su ti ove 'poslednje reci' :)

nadam se da ne kvarim topic, nije mnogo filozofski - ali je 3.15am i malo sam umoran...

#4 Billy Mahony

Billy Mahony
  • Members
  • 1,712 posts

Posted 08 January 2006 - 04:33

...
zapocnimo sa malog jeftinog humora. ovo bi mogle da budu poslednje reci kolega forumasa:
...
Billy Mahony: U kom filmu je najduza scena smrti? (odgovor nosim sa sobom)
...

<{POST_SNAPBACK}>


Ako me strefi "sreća" da umirem ko Hrundi Bakši možda vi i kažem :) :wub:

#5 Practical

Practical
  • Members
  • 676 posts

Posted 08 January 2006 - 05:58

Ne bojim se, samo da proces bude sto kraci, po mogucstvu do 2 sec.

#6 Alexia

Alexia
  • Members
  • 1,114 posts

Posted 08 January 2006 - 10:16

sta je, jesmo gori od njih? ako su mogli oni, mozemo i mi.
da li se ‘aktivno’ bojite smrti i kako se sa tim nostite? kako biste objasnili detetu sta je smrt?

zapocnimo sa malog jeftinog humora. ovo bi mogle da budu poslednje reci kolega forumasa:
DUNADAN: dzizs.
Toal: Smrt tiha – pristaju joj dva stiha.
Kinik: Pateticno. Ne dolazite mi na sahranu – svakom svoje.
indy: pour me some vine. in your face, intelligent designer!
srdjanf.: When shit happens, why does it always happens to us?
Uros_78: Cuvajte mi demokratiju 0:)  :)
Alexia: Fasisoidno.
ser autsajder: Ali ja sam nepusac.
mango: Poanta je u patrijarhatu.
Rastko: Mi u Americi imamo zivotno osiguranje – nije nikakav problem.
Stoprocentni: Vidju mene.
kingmaker: Pretenciozno.
Billy Mahony: U kom filmu je najduza scena smrti? (odgovor nosim sa sobom)

Spoiler! --Click here to view--

izvinjavam se pobrojanim forumasima, zbog morbidnosti, a i izostavljenim. osecajte se slobodnim da dopisete moje poslednje reci, ili nacin kako cu da mrem.

<{POST_SNAPBACK}>

:wub:

Ima jedan utesan grafit: Ako zivis u Srbiji, neces ni primetiti da si umro.

#7 Jontra_Volta

Jontra_Volta
  • Members
  • 1,083 posts

Posted 08 January 2006 - 11:22

ja znam i sta bi Recycle odgovorio: fifti-fifti :wub:
ali mislim da je u ovom sluchaju 100 posto u pravu

#8 kingmaker

kingmaker
  • Members
  • 4,535 posts

Posted 08 January 2006 - 12:05

bojim se smrti [aktivno?  :wub: sto mu dodje...?] i nosim se s time sto ignorisem ...

<{POST_SNAPBACK}>

aktivno bojanje smrti mu dodje vudi alen - covek napravio bizmis&umetnost od toga. na to sam mislila. i kaze:"i don't want to achieve immortality through my work... i want to achieve it through not dying".

a ti dzontra bi mogao nesto tipa: ah, gotovo je, dzekson.

meni je npr. ideja smrti toliko apstraktna da uopste ne mogu da je pojmim na osecajnom nivou, tako da strah ni ne osecam 'aktivno'. mozda se ispoljava (ukoliko kod svakog postoji) u nekim svakodnevnim ponasanjima i rezonovanju, tek ja toga nisam svesna.
kao i praktikal, molim nadlezne da proces ukoliko bude bolan - ne traje dugo.

#9 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 08 January 2006 - 12:53

Bojim se ruzne i polagane smrti - nisam sigurna da u tom slucaju ne bih pomisljala na eutanaziju.
Inace nisam zaokupljena smrcu i ne bojim je se; bar ne vlastite. Ali se jako bojim smrti najblizih osoba. Imala sam relativno nedavno takvo iskustvo i nisam se bas najbolje znala nositi s tim.


P.S. Nekako mi ova tema vise odgovara PDF-u "Drustvo", ali pretpostavljam da je namjerno bas tu gdje je. Iz nekog razloga. :wub:

#10 moke

moke
  • Members
  • 2,958 posts

Posted 08 January 2006 - 14:12

neki kažu da je strah od smrti jedini 'pravi' i da su svi ostali strahovi čudnovatim linkovima s tim super-strahom povezani.

pa ja strah ne osećam 'aktivno' mislim svakodnevno al s vremena na vreme izrodi se situacija koja me podseti da smrt vreba. npr. kola raspizde pešaka. ili nešto ličnije.

ne može da se prevaziđe - čini mi se. kako to misliš 'mora'?

očekujem kinikov post od 100 redaka. :wub:

#11 Alexia

Alexia
  • Members
  • 1,114 posts

Posted 08 January 2006 - 14:22

meni je npr. ideja smrti toliko apstraktna da uopste ne mogu da je pojmim na osecajnom nivou, tako da strah ni ne osecam 'aktivno'. mozda se ispoljava (ukoliko kod svakog postoji) u nekim svakodnevnim ponasanjima i rezonovanju, tek ja toga nisam svesna.
kao i praktikal, molim nadlezne da proces ukoliko bude bolan - ne traje dugo.

<{POST_SNAPBACK}>


Mozda ce zvucati smesno (ili pretenciozno:wub:) ili apsurdno, ali jos od vremena kada sam prvi put probala to da vizualizujem (negde kao tinejdzerka), osecam strah, skoro paniku, kad se zaista unesem u zamisljanje beskonacnosti svemira (odnosno sta ima "iza"). Neka vrsta egzistencijalisticke agorafobije, valjda.

Slicno sam osetila kada sam citala Barnsovu "Istriju sveta u 10 1/2 poglavlja", gde on daje vrlo ziv opis muka ljudi koji su se obreli u raju, pa posle prvog odusevljenja, mole da ih se najzad "ugasi", nakon duzeg ili kraceg suocavanja sa zastrasujucom beskonascu (makar i idealnog) zivota. Paradoksalno, mozda, ali nekako mi utesnije zvuci da nema nista "posle".

#12 zazie

zazie
  • Members
  • 1,669 posts

Posted 08 January 2006 - 15:11

koliko sam ja shvatila, jedina konstanta u zivotu je smrt. sve ostalo je opcionalno. nisam u stanju, kad slozim dva i dva, da se aktivno plashim smrti kao apstraktne kategorije. mogu da je, svojim izborima, manje ili vishe izbegnem ako je ikako moguce, jer nije bash da je jedva chekam.

znam ljude koji na pomisao o the smrti padaju u paniku. negde shvatam njihov strah, iracionalan, jer imam iracionalan strah od visine, i to sam ga dobila kao psiholoshki ostatak od porodjaja... znachi znam i zivot bez tog straha, kad sam skakala sa balkona na balkon, na shestom spratu.
od tog straha se "shtitim & branim" tako shto se bash nagnem na prozor od sedamnaestog sprata, i osetim kako se panika i muchnina u stomaku, poshto dodje do svog vrhunca, polako povlachi.
kazu da je u osnovi alkoholizma, i mnogih drugih zivotnih vratolomija i izazivanja mechke pred rupom, od padobranstva do uchestvovanja u ratu i do izazivanja opasnih situacija (po zivot kao takav) uopshte - iracionalni strah od smrti, a da su te samoubilachke radnje upravo mehanizam koji i ja upotrebljavam - naginjanje nad ponorom e da bi se strah povukao, makar za tren.

izgleda da je strah od smrti toliko rashiren da svaka religija obecava nastavak filma. :wub:

#13 jms_uk_2001

jms_uk_2001
  • Validating
  • 2,684 posts

Posted 08 January 2006 - 15:43

izgleda da je strah od smrti toliko rashiren da svaka religija obecava nastavak filma.  :wub:

<{POST_SNAPBACK}>


da, ali niko nema da nam pokaze trailer :)

#14 tilia

tilia
  • Members
  • 91 posts

Posted 08 January 2006 - 17:47

kad god sam razmisljala na tu temu da li se plasim smrti, nekako nisam osecala strah, niti uznemirenost misleci na smrt, vec su mi u glavi uvek neke asocijacije na mir i tisinu ili spokoj (ovo zvuci bas kao klise ali eto), ali onda mi nije jasno zasto imam nevidjeni, cak panicni strah od zemljotresa i ajkula, i to i vise od toga, momentalno se najezim i narocito ako duze mislim o zemljotresu imam nevidjenu potrebu da izadjem napolje ili na prozor, sve u svemu moram da vidim nebo, kao da se gusim... kad se smirim uvek se pitam pa sta ce mi biti i ako se desi, samo cu da umrem, a smrti se ne bojim, ali osecaj da me zatrpava plafon, uf , uzas...i tako u krug...
za ajkule je druga i duga prica, koliko sam njima opterecena prosto ne znam da li ih se plasim ili me privlace, i uvek kad plivam kao da ocekujem da su ispod mene, i ne znam da li se razocaram ili obradujem kad shavtim da naravno nisu...

:wub: sta sam htela ono da kazem...
a, da! problem mi je da definisem strah od smrti, da li se bojim kraja (cini mi se ne), ili samo nacina na koji cu da okoncam...

#15 msmodesty

msmodesty
  • Banned
  • 1,348 posts

Posted 08 January 2006 - 17:57

Moja baka me izlecila straha od smrti. Umrla je u 90-oj posto je dve nedelje pre toga polomila kuk setajuci se kroz selo, sto je radila svakog dana, pa i tada, dve nedelje pre.
Jednostavno je resila da nema svrhe, pozvala sve bliske da im kaze ponesto i saopstila da sutra nece biti tu za rucak... i umrla ujutru, otisla, uradila sta je htela, rekla svima sta je jos imala i rekla sebi "dosta!"
Par godina pre nje umro mi je deda, rucao, krenuo do komsija i eto. Baka nam nije davala da placemo,zbijajuci sale na dedin racun (kako sa komsinicom koja je umrla malo pre njega sada pravi zurku).

Pokusavam da zivim svoj zivot najlepse sto mogu, trudim se da svojim najblizim ucinim zivot boljim.

Najgore je zaliti za necim sto nismo/jesmo uradili a vise nemamo vremena da popravimo.

Zato nemam grizu savesti sto zivim onako kako hocu, jer posle nema "septembraskog roka za uslov"