Edited by ModPescanik, 06 February 2006 - 13:04.
Dobro vece ovde Biljana Srbljanović
#1
Posted 24 December 2005 - 10:19
#2
Posted 25 December 2005 - 03:22
Pre nego sto vam postavim pitanje parafraziracu recenicu iz Baldurs Gate-a (komp. igra): "Onaj koji se protiv cudovista bori lako moze cudoviste i postati". Interesuje me da li se nekad uplasite likova koje napravite, tj. da li se nekada zabrinete sto ste u stanju da ih tako autenticno prikazete i vodite kroz neke tako okrutne situacije i surove sudbine? Odakle dolazi inspiracija i potreba da pisete?
Da ste rodjeni u Donjim Beznadjicima, a igrom slucaja vam je deda Dobrica Cosic, baba Biljana Plavsic, majka Mirjana Markovic, muz Vojslav Seselj, a najbolja drugarica Jelena Karleusa (ne mislim na stvarne licnosti vec njihove hipoteticke ekvivalente) mozete li sebe da zamislite kako ucestvujete u ratovima devedesetih. Da li verujete da su neki ljudi prirodno dobri, a drugi prirodni zlikovci ili je to samo igra sudbine u kojoj smo mi imali mnogo vise srece od drugih?
Kakvi su kroasani u Francuskoj?
Pozdrav srdacni i sve najbolje. Izvinjavam se ako su pitanja suvise licna.
#3
Posted 25 December 2005 - 08:57
- "Pad" je malo zaostreniji od mojih prethodnih drama. Moze se citav protumaciti od naslova, koji je potpuno transparentan: u "Padu" se radi o padu. Postoji esej Umberta Eka koji sam procitala pre par godina koji je govorio o korenima fasizma, svuda gde se pojavljuje. Recimo, volim da kazem da je to komad o tome kako se dogodilo da smo od gradjana pali u narod. To je prica o skupini ljudi koji stvaraju sebi svoju kucu, to jest drzavu i na kraju se sunovracuju. To su, naravno, srpske gluposti. Ali, mi nemamo licencu na njih. Ovaj komad se radi u produkciji sa Gradom teatrom Budva i sa austrijskim Festivalom iz Graca, Stajerise herbst, dakle, tamo gde vlada Hajder. I oni su mi rekli da je to u stvari komad o njima i o Hajderu. Rec je o necemu sto je arhetipsko za fasizam, sto se vrlo lako primeni na drzave koje su u agoniji. Nije to komad o Milosevicu, nije samo o nama.
To je komad o svim onim milionskim skupinama ljudi koji jednostavno nisu vodili dovoljno racuna, pa im se dogodio fasizam. Eto, to je mozda moje preradikalno misljenje, ali ja zaista mislim, naucno je dokazano, eksperimentom potvrdjeno, da mi zivimo u golom fasizmu; to sto se on manifestuje na malo drugaciji nacin nego Hitlerov, ne znaci da to nije fasizam.
Te pomenute "radioaktivne tačke" fašizma (ima ih 14, koliko se sećam) su rezultat Ekove detektivske sistematičnosti i njegovog filozofskog genija, takvo što ne možemo očekivati od "prosečnog Srbina", pa bio on "gradjanin" ili "pripadnik naroda". Moj sudar sa fašizmom se desio u Muzeju logora Aušvic-Birkenau negde sedamdesetih, i to u onoj baraci, hangaru gde su do plafona nabacane naočari, to me je pogodilo kao pesnica Majka Tajsona, tu sam shvatio da civilizacija takvo što još jednom preživeti neće. I Vi ste Biljana nekakvim svojim senzorom to osetili i videli i u bushman-skoj Americi, posle 9/11 (pročitao sam u nekom intervjuu) , šta je to, kakv je to mehanizam mišljenja potreban, u krajnjoj liniji šta je još potrebno da se desi, što se nije desilo, da bi "prosečan Srbin" kao Majkl Daglas u filmu "Pad" na kraju shvatio " I'm a bad guy? How that happened? "
Imamo li mi uopšte šansu kao narod ili gradjani, ako to ne shvatimo?
PS. Oprostite na dužini postavljenog pitanja, ali ovo je jedinstvena prilika, bar za mene, da to pitam nekog ko to oseća, vidi i zna.
#4
Posted 25 December 2005 - 17:12
Baviti se aždajom naše stvarnosti, u(d)ramiti je, ne može se bez portretisanja njenih dvaju, čini se jedinih glava: komunističke i fašističke. To je i pitanje: postoji li uopšte treća? Koja sada spava?
Uobičajeno je da se sadašnja vlast naziva profašističkom, klerofašističkom, ali meni ona mnogo više liči na postpartizansku komunističku. Ovo pitanje nije od leksičke, već vitalne važnosti; političke kate protiv Miloševićevog nacizma prepoznatog kao komunizma, pojele su 12 godina i mnogo ljudi. Još jedna pogrešna dijagnoza bila bi fatalna za sve nas. Uostalom, jedna vrlo popularna knjiga počinje tvrdnjom da je ime važno i da u početku beše reč (doduše, jedan cinik je ispod dopisao da na kraju dođe slovo!). Dosledno komunistički, ova vlast se ustoličila revolucionarnom metodom, prevratom, atentatom,... prevratentatom, za razliku od fašista koji dolaze logičnom, takoreći prirodnom degenerativnom evolucijom iz demokratije u nevolji. Takođe, ovoj vlasti se ne može pripisati ekspanzionizam karakterističan za Miloševićevu naci verziju, a koja kroz kvantitet (teritoriju) dolazi do kvaliteta (vođa). Komunisti su radiji obrnutom putu, da kroz kvalitet (ideologija, legalizam) dođu do kvantiteta (internacionala, sabornost). Joga letači (PPZ), kako god okreneš. Tako da se i kod nas ponovila ista matrica postkomunizma - nakon naci(onal)ista kao povratni udar, backfire, dolaze mutanti komunizma predvođeni onim iz Drenove. Nema treće, nema omiljenog “nešto između”. I dok smo mi čeznuli za 6.oktobrom, oni su pripremali svoj kambek, i u martovskim (zar i ti sine Bljute?) idama ga i ostvarili kroz sadašnju vlast Saveza Koštunista Srbije. Dakle, Koštunisti ili Koštunistan?
Ima još. Po cenu da zvučim kao Miloševićevi gloduri (“mi smo bili zapad kada je zapad bio na istoku”), ili pak kao omiljena forumska endemska krznašica, kikindski licimur, šta zapravo znači uobičajena floskula “Srbija na zapadu” oko koje postoji opšti konsenzus, sabornost takoreći? ”Zapad” mu tako dođe kao rezervna utopija, secondbest za komunizam. Balkanski sizifi, ugledajući se na grčkog, originalnog, guraju svoju kamenčinu. Napad na Zapad! Po običaju preteruju pa guraju ne kamen - već celo brdo balkansko! I frustrirani su što ne mrda, ali srećni zbog svog učešća u jednom tako grandioznom projektu. Svejedno dal’ se taj Sizif preziva Sizifović ili Sizifi, Sizifovski, Sizifov, Sizifoglu ili Sizifesku, priča je ista.
I šta kada ceo svet postane zapad (a sever već to uglavnom jeste), kad izgubi dimenzije i ponovo postane ravna ploča? Kao prvo, sunce nema razloga da izlazi; pa već je stiglo! Kompasi će svakako poludeti, a ptice pomreti bez toplog juga, nebom će leteti samo čelični zmajevi što rigaju vatru na pogrešnu stranu, nahranjeni polusvarenim a nedopečenim zapadnjacima. Glupi zmaju, koliko buke i sprženog neba da bi stigao tamo odakle si pošao! Ostvariće se san mediokriteta ... na ivici zapada: ništa, grandiozno Ništa. Kraj sveta. Uh, konačno ponovo.
Biće da sam down zbog nove godine. “Nikad plata, a malo malo pa Nova Godina“. Previše sam ih video i previše slavio. I samo полковник Амфилохии Радович Плеханов može da me natera da i ja stavim tu glupu kapicu ... na avatar samo, razume se. Зинат!
Biljani i Svetlanama, i svim forumašima želim srećnu novu godinu. Svima ostalima želim ono što su i zaslužili.
Edited by Hill Bill, 25 December 2005 - 17:15.
#5
Posted 25 December 2005 - 18:33
1. Politichka SLOBODA u odnosu na vrijeme neimara koji su gradili plazu ruchni rad na Golom Otoku, je veca.
2. Ekonomske mogucnosti sa mobilnim i fiksnim po glavi babe i zabe, bolje.
3. Sreca ili dushevna hrana iz vremena koshenja , grebuljanja, plascenja i sadijevanja sijena, svim rodjacima i susjedima u mojoj Brskuckoj VUKOJEBINI, sa dzakom pshenichnog brashna, za priganice i pogachu umjesto frumetinovog (kukuruznog) hljeba, kao shlag na tortu, pitam sebe i vas, ko nam je ukrao SRECU ???
Da nije SRECA u nama, izterana od CRNOG DJAVOLA koji se u SVE NAS ukotio, da SIDA, KOMUNIZAM i NACIjONALIZAM, zive i umiru sa pacijentom.
Ima li shanse, da nadjemo DOBRO u sebe, da pridjemo stadu crnih i bijelih brava, da se skupimo oko chektara, da pasemo na zajednichkim pashnjacima i da nas muzu kao ove Dance, 94 miliarde eura u budzet godishnje, pa da se podijelimo na TRETMANCE i PACIJENTE.
Ili da se borimo, da nashe majke, sestre i cerke ugaze svetu zemlju, pravoslavlja narodnog veselja, i odamo pochast zenama koje radjaju zivot, umjesto mushkih shovinista kojima poklanjamo zivot, chim se rodimo.
Shto reche moja bivsha supruga Dankinja 1981, u PODGORICI poslije nadlijetanja helikoptera JNA, na putu za KOSOVO RAVNO, i njene oshtre kritike, i moje primitivne reakcije na akciju, pred cipan cijelom familijom.
(S)Zashto sam ja toliko luda, da tra(s)zim pr(l)ava za Albance,
kad (S)ZENE, nemaju nikakva PrLAVA.
Odgovor ce opuvati vjetar.
#6
Posted 26 December 2005 - 19:47
Svetlana Stamatovic
#7
Posted 27 December 2005 - 02:24
Edited by take_care, 27 December 2005 - 02:24.
#8
Posted 28 December 2005 - 00:40
29. 12.
nomokanon: "haska 'pravda'"
oli antic, alexandar vucic i neki majnor sith
#9
Posted 28 December 2005 - 17:00
Interesuje me i da li bi Biljana primila nagradu npr. brace Karic?
#10
Posted 28 December 2005 - 17:25
Pre par dana sam shvatio da ste mi komsinica. To je u mnogome promenilo moje misljenje o, inace sumornom, okruzenju... Hvala na tome.
Hteo sam da Vas pitam: Osim zbog gostovanja u Pescaniku , zbog cega se jos vracate u Beograd?
#11
Posted 28 December 2005 - 17:28
Kada smo vec poceli sa tim nagradama, zanima me njeno misljenje o nagradi koju je primila Ruzica Djindjic?
Toliko za sada. B)
#12
Posted 28 December 2005 - 17:31
Kakvo poređenje, svaka čast...Posebno cenim u vasim dramama sto imam osecaj kao da su pisana za mene i moju generaciju, jezikom kojim se mi sluzimo i koji je nama blizak i o temama koje se ticu bas nas (za razliku od npr. Sekspira koji kao da je hteo da zadovolji svaciji ukus za sva vremena, skoro kao Lepi Tadic )
Padaju mi na pamet reči "oranges" i "apples" i "babe" i "žabe"...
Edited by Catwoman, 28 December 2005 - 17:37.
#13
Posted 28 December 2005 - 21:32
1.Koji trenutak je bio odlucujuci da odlucite da je vreme za promenu klime (odlazak)?
2.Ako mozete da uporedite zivot, ovde i u Francuskoj, da malo placemo ili pak da razbijemo iluzije (teorija koju pojedine frakcije u drustvu pokusavaju da prodaju) ...
3.Sta vam najvise nedostaje iz Srbije, kad ste tamo, a sta odande, kada ste ovde?
4.Da li je neka nova predstava u planu?
5.Da li se u Francuskoj jos govori o Hagu i kakav je danasnji utisak o Srbiji?
6.Da li glasate? (ne pitam za koga)
7.Da li imate neki komentar o pozorisnom zivotu u Srbiji i samim pozorisnim repertoarima, upravnicima i zgradama pozorista (ako pratite).
8.Da li danas ima autora, rezisera i glumaca kao u "zlatno doba"?
9.Da li imate neko misljenje o predstavi "Velika Drama" koja se igra u Narodnom pozoristu, po scenariju Sinise Kovacevica?
10.Kakvo je vase misljenje o Ateljeu 212, danas?
11.Da li imate neko vidjenje buducnosti kulturnog i politickog zivota u Srbiji?
12.Kada cete gostovati u nasoj omiljenoj emisiji?
13.Da li ste zadovoljni sa zivotom, koji vase predstave imaju kod nas?
14.Da li smatrate da je cena pozorisnih ulaznica niska (od 700 do 1500 din.) i kako po tom pitanju stoje stvari u Francuskoj?
15.Kako ste doziveli etnicke sukobe u Francuskoj?
16.Kakvo je vase misljenje o rimejku predstave Radovan Treci?
17.Da li biste svracali u Srbiju i ako bi SRS bila na vlasti?
18.Da li kvalitet pozorisnog zivota u Srbiji i Francuskoj imaju neke slicnosti?
Eto toliko za sad. Vi odgovorite na sta zelite, preskocite dupla pitanja, ako ih ima.
Zahvaljujem na gostovanju.
Edited by Ptteski, 28 December 2005 - 21:51.
#14
Posted 29 December 2005 - 08:06
Da li mislite da treba placati pretplatu RTS-u, kao nekakvoj nacionalnoj treleviziji ?
Pozdrav, Dragan.
#15
Posted 29 December 2005 - 14:04
1. Koje kolumniste volite da citate?
2. Da li vas iznervira kad vas neka novinarka, tipa Branka Krilovic, usred intervjua priupita za cipele? (mislim da to bese u nekom od LUDUS-a). I zasto svi stalno pricaju o tome?
3. Ako bi trebalo da poklanjamo knjige srpskih autora kao poklon za rodjendan, sta bi vi preporucili?
4. Znam da su vas cesto pitali za ministre kulture i sl, ali interesuje me kako se vama cini Milena Dragicevic Sesic kao osoba za tako nesto?
5. Svidelo mi se strashno vashe poredjenje kao autora sa knjigama D. Cosica koje se prodaju na trafikama. Nedostaje vas humor. Ima li nade da vas negde citamo u skorije vreme?
appendix ili jedno lako pitanje
Sta ste najvise slusali ove godine?
Cestitke se podrazumevaju.
Pozdrav