Nikad chula. A di se to onda kupuje, ako nema u free-shopu ni u duchanu? Jel to ono, proizvedeno u obiteljskoj radionici, u malom selu kraj Liegea, od rijetkih sastojaka djevichanskog kakaovca i patagonijske trishnje, a svaku je rukom zamota slipi majstor i pater familias, koji proizvede jedva 5 kila takvih godishnje? Za to neman love, ajmo dalje na Milku...
nego gde se kupuje nego u duchanu, ne mislis valjda da se teleportuje sa majstorovog stola pravo u tvoja usta? doduse ne bas u svakoj radnji, narocito ne na balkanu, ali hebiga, uzitak u malim kolicinama vrhunske crne cokolade ionako nije nasa solja caja.
sto se free shopa tice, i tu dosta zavisi na koji mislis. na surcinskom sigurno ne, tamo se valja m&m i toblerone, roba koja ide. ali u barceloni recimo imas odlicnu radnju na aerodromu, o istom trosku kupis chorizo, neki gotivan roze, malo pirinejskog kozijeg sira i cokoladu. na CDG ima dobar izbor valhrone po odlicnim cenama. rim takodje, a u milanu imas na malpensi lindt radnju u kojoj mozes da kupis njihove crne cokolade koje nigde drugde nisam video, odlicna je ona sa zelenom etiketom sa kakaom sa madagaskara, 66% cini mi se. znaci, treba se potruditi, kao i za sve sto ipak nije u domenu populusa.
a u opisu situacije si dosta pogodila, pre svega sa "djevichanskim kakaovcem i patagonijskom trishnjom". poznavaoci ipak prave razliku, isto kao sto neko ko voli vino, ide korak dalje od podele za crno, belo i roze, pa tako voli cabernet sauvignon, a ne voli merlot, a ima i onih koji recimo vole cabernet iz kalifornije a ne iz chilea, pa onda oni koji od tih kalifornijskih vole recimo one koji dolaze iz nape a ne vole one koji dolaze iz sonome, pa od tih iz nape recimo piju samo 1997. i 1994. a ne zarezuju druga godista, a od tog godista recimo vole silver oak a ne svidja im se screaming eagle.
e isto ti je i sa crnom cokoladom bas kao i sa par drugih proizvoda koji generisu specificnu zavisnost - sirevi, kafa, cak i balzamiko sirce (?!). jednom se navuces, ne mozes da se zaustavis u izazovu probanja i razvijanja specificnih cula koja su ti neophodna za totalni uzitak. svejedno o cemu govorimo - sir, kafa, vino, crna cokolada.
i ja sam pre 10 godina mislio da je krasova crna dorina vrh vrhova, pre svega traumatizovan iskustvom sa ovdasnjim crnim cokoladama koje odreda pripadaju kategoriji "cokolada za kuvanje", a danas mislim da je u rangu secerne table sto se tice kvaliteta.
moja omiljena coko radnja se nalazi u berlinu i zove se int'veld, nalazi se u dunckerstrasse u prenzlauer berg. ako te put nanese, obavezno poseti. najpre, radnja je fantasticno snabdevena i cene su vrlo razumne, medju najnizim za tu vrstu proizvoda. otvorio je nezaposleni novinar koji je voleo da jede cokoladu i svoj hobi pretvorio u predivan biznis. odmah pored radnje nalazi se kafe u kome mozes da probas verovatno najbolju toplu cokoladu na svetu, ili jednu od
btw - milka ne bi trebalo da se zove cokolada, posto u njoj kakao najmanje ima uticaja na ukus.
PS. a moze i da se narucuje preko interneta, cari e-komerca. ima par sajtova koji valjaju samo crnu cokoladu.