Mali Princ
#61
Posted 03 April 2008 - 06:33
#62
Posted 04 April 2008 - 01:22
Makar se potpisite ako ga volite.
Ako na svetu postoji osoba koja voli Malog Princa vise od mene... vodim je na sladoled :)
#63
Posted 05 April 2008 - 07:04
I tako, kad me stignu neke nevolje i brige, ja dohvatim svoju omiljenu knjizicu i, iako je znam skoro napamet,jos jednom je procitam. Ona je moj bensedin.
Deo koji najvise volim:
Na jednoj zvezdi, na jednoj planeti, na mojoj, na Zemlji, postojao je jedan mali princ koga je trebalo utesiti. Uzeo sam ga u narucje. Ljuljuskao sam ga. Govorio sam mu: " Cvet koji volis nije u opasnosti...Nacrtacu tvojoj ovci brnjicu...Nacrtacu tvome cvetu oklop...Ja..." Nisam vise znao sta da kazem. Osecao sam se vrlo nespretan. Nisam znao kako da mu pridjem, gde da mu se priblizim. Tajanstvena je zemlja suza.
#64
Posted 05 April 2008 - 12:50
Star je poprilicno, zvrljala sam po njemu jos pre nego sto sam umela da ga citam...
#65
Posted 07 April 2008 - 08:50
vodio me u ljermontovu u tri ujutru da slushamo verdija
sve mi je govorio,
da sam pamtena, da sam glupa
da sam andjeo, da sam djavo
poklonio mi knjigu Shel Silverstein-a
pitao me:"shta je ovo?"
rekla sam - sheshir.
he was the Dark Prince
edit:
moj sin voli malog princa. morala sam je chitati iznova po sto puta sa posebnim osvrtom na sliku balbabe (baobab).... "ajde opet balbabu", govorio bi.
meni je mali princ uprljan, ja samo razmishljam o hrabrom pilotu u pustinji.... i zashto se nikad nije zaljubio u ameliju earhart....
Edited by maski, 07 April 2008 - 08:59.
#66
Posted 11 December 2008 - 14:52
Da li verujete da bi Antoine de Saint-Exupery dobio nobelovu nagradu da je preživeo rat?
Da li se za Malog Princa može reći da je "kapitalno delo" svetske literature?
Mnogi ga osporavaju
#67
Posted 11 December 2008 - 17:02
Mislim da je ovo nezaobilazo delo u svetskoj literaturi i mislim da svako ko ga nije pročitao može samo da bude uskraćen...
#68
Posted 11 December 2008 - 18:03
http://forum.b92.net.....hl=mali princ
#69
Posted 11 December 2008 - 22:43
#70
Posted 13 December 2008 - 00:45
Sent Egziperijev avion nikada nije pronadjen i njegova sudbina je ostala misterija. Jedna od teorija je da je u povratku sa izvidjackog leta iznad oblasti Grenobl - Amesi, u sklopu priprema za saveznicko iskrcavanje u Juznoj Francuskoj, leteo iznad majcine kuce na Azurnoj obali i da je oboren iznad mora. 1992. godine jedna francuska fabrika sampanjaca obezbedila je sredstva za poduhvat trazenja Egziperijevog lovca P-38 Lajtning. U dobro organizovanom reklamnom poduhvatu nista nije ostavljeno slucaju ali nije postignut nikakav uspeh. Svi koji su poznavali Sent Egziperija imali su osecaj da sam Sent Egziperi i ne bi zeleo da ikada bude pronadjen.
Sent Egziperi i moderno vazduhoplovstvo rodjeni su i odrasli zajedno. Kao pilot, medjutim, on je bio individualista koga nijedna moderna vazduhoplovna kompanija ne bi ni pod kojim uslovima angazovala. Medjutim u godinama kada je francuska civilna avijacija bila pionir u prenosenju poste u Latinsku Ameriku bio je jedan od pravih pionira – putnika u nepoznato, onih koji prihvataju izazov. Leteo je za Latecoere, francusku kompaniju sa velikim planovima i malim kapitalom. Latekerovi piloti leteli su na dvokrilcima sporijim od brzih kola i cija je najveca visina leta bila niza od vrhova Anda koje su morali da prelete. Latecoere je bio legenda; Sent Egziperi njen pesnik.
Poznati americki fotograf Dzon Filips, covek koji je, po sopstvenom svedocenju, odigrao glavnu ulogu u Egziperijevim naporima da se za vreme Drugog svetskog rata vrati letenju, opisuje takodje i susret sa jednim od Sent Egziperijevih saradnika iz tih dana. Dok je snimao reportazu o Rtu Horn, cekajuci na let iz Buenos Airesa do Rio Galegosa u Patagoniji susreo je Egziperijevog kolegu koji mu je opisao Egziperija kao strogog sefa. Dok su leteli u paru, Egziperi je morao da prinudno sleti i njegov pratilac je sleteo u pampu pored njega da vidi sta se dogodilo posto avioni tada nisu imali radio. Egziperi ga je kaznio sa 200 pezosa odbitka od plate uz obrazlozenje da je posta vaznija od svega. Po Sent Egziperiju, drug je trebalo da prvo odleti do baze i preda postu pa da se tek onda vrati, a novcana kazna je bila dobar nacin da se mladji kolega nauci postovanju posla koji obavlja.
Filips je sreo Egziperija u februaru 1944. godine dok je boravio u Alziru na putu za italijanski front. Opisuje ga kao coveka cije je telo pokazivalo tragove mnogih padova i prisilnih sletanja koji su slomili, bukvalno, svaku kost u njegovom telu. Kao najnezaboravniji, opisuje pad u Gvatemali kada je osam dana bio u komi. ‘Ta nesreca me je naucila sve o gravitaciji’ rekao je i pri tom mu je jedan oziljak iz te nesrece podigao obrvu dajuci njegovom licu ispitivacki izraz.
Kada je 1939. godine poceo Drugi svetski rat Sent Eks je bio kapetan – pilot u cuvenoj francuskoj izvidjackoj eskadrili koja je nosila oznaku II/33. Izvidjanje je bilo srecno resenje njegove dileme da ucestvuje u ratu a da pri tom ne mora da ubija. Leteo je na avionu Bloh 174, trosedu koji je pored pilota imao jos i izvidjaca i mitraljesca, sa svom paznjom i vestinom ali i nepostovanjem detalja. To je bio kraj pilotske karijere pilota i pisca jer su, sa sazrevanjem avijacije, avioni postajali sve mocniji i trazili neke druge pilote. Rat je samo ubrzao te promene. Kada je Sent-Eks trebalo opet da poleti, posto je njegova eskadrila, raspustena posle poraza i kapitulacije Francuske, ponovo formirana kada su saveznici oslobodili Severnu Afriku, on vise nije bio covek za modernu avijaciju. Za tri godine rata pojavili su se neki novi avioni i piloti, izvidjace su zamenile kamere, i Sent-Eks je stupajuci na duznost otkrio da su od stare eskadrile ostala samo dvojica: komandant, Rene Gavoil i on sam. Moderna avijacija je donela i propise i pravila od kojih je jedno bilo da je najveca starost za letenje 35 godina. Sa svoje 43 godine Sent-Eks je bio kaznjen, i sto je jos gore, zastareo: cinjenica koju on nije mogao i nije hteo da prihvati. Sent Eks je, vracajuci se letenju, pri sletanju potpuno unistio jedan P-38 i Filipsu je objasnjavao da se to moze svakome desiti, dok je za skidanje sa letenja optuzivao jednog americkog pukovnika i njegove antifrancuske osecaje. Pored toga, imao je i krizu kao pisac. Na Filipsovo pitanje da li pise, odgovorio je: “Ne mogu. Nemam pravo da ista kazem. samo oni koji su ucestvovali u ratu imaju pravo da govore’’. I tako je, odlazuci iz leta u let svoje konacno prizemljenje, odleteo na svoj zadnji let. Da se sa njega nikada ne vrati. Avioni davno nisu romanticni, ali se ponekad, nocu, kad negde iz ledenog nocnog neba do vas dopre zvuk avionskih motora, mozda treba setiti coveka – velikog deteta koje jos uvek leti. Siguran sam da bi on voleo da ga se tako secaju.
#71
Posted 13 December 2008 - 14:48
#72
Posted 13 December 2008 - 15:17
#73
Posted 14 December 2008 - 01:02
na kraju, dosada je uradila svoje... dohvatila sam knjigu i nisam je ispustila dok je nisam procitala celu... citala sam je iznova i iznova dok je nisam naucila napamet... danima sam citala sesir... pardon, kralja zmija koji je progutao slona...
knjiga o meni... onakvoj kakva zelim da budem...
svoja, mastovita, zrela, a kreativna, radoznala, neobicna, neuhvatljiva, neprilagodjena...
#74
Posted 14 December 2008 - 13:25
ja se, recimo, i dalje chudim shta ljudi vide u toj knjizi. u svakom sluchaju, ako budem imala decu, chitacu im Malog Princa pa ako-ako
* (dugosilazni akcenat na r)
Edited by Dunadan, 14 December 2008 - 13:26.
#75
Posted 14 December 2008 - 17:45