Ova interakcija je bila veoma kratka, ali je malog princa duboko rastužila.
"Šta ti tu radiš?" reče on spammeru, koga zateče ćutljivog sa zbirkom praznih kutija cigareta i zbirkom punih pepeljara ispred sebe.
"Spamujem", odgovori spammer turobno.
"Zašto spamuješ?" upita ga mali princ.
"Da zaboravim", odgovori spammer.
"Šta da zaboraviš?" raspitivao se mali princ koji ga je već - pogađate i sami - žalio.
"Da zaboravim kako nisam u stanju da sa drugim učesnicima opštim na uljudan i civilizovan način", priznade spammer obarajući glavu.
"Zašto nisi u stanju da sa drugim učesnicima opštiš na uljudan i civilizovan način?" raspitivao se mali princ koji je želeo da mu pomogne.
"Zato što nemam nikakvu sposobnost samorazumevanja i/ili samokontrole, samopouzdanje mi je užasavajuće nisko, sposobnost uspostavljanja i održavanja skladnih međuljudskih odnosa mi je, takođe, na najnižem mogućem nivou, a o empatiji i da ne pričam! Drugim rečima, zato što sam intelektualno, emocionalno, moralno i socijalno nezreo (da ne kažem: glup), a to mi predstavlja prepreku da pređem u nov uzrasni ili viši društveni nivo, i da na sebe preuzmem odgovarajuću socijalnu ulogu", reče spammer i utonu konačno u ćutanje.
I mali princ ode zbunjen.
»Spammeri su zaista vrlo, vrlo čudni«, govorio je on u sebi dok je putovao...
________________________________
* U ovom kontekstu, the AIDS equivalent for the internet. No known cures. (prim. prev.)
Edited by Hush!, 26 August 2005 - 20:51.