Posted 14 April 2005 - 18:12
DAMIR MILOS : "Drama u tri cina materine: Robinzonski turizam "
Platiti ili ne platiti?
Robinzonski turizam
(gdje M znači muž, a Ž žena)
M: Dakle, tako kažeš... dosta ti je naših godišnjih odmora?
Ž: Nisam rekla da mi je dosta naših odmora...
M: Kako nisi rekla kad si rekla da ti je dosta godišnjih odmora.
Ž: Da, tako nekako...
M: A koja razlika?
Ž: Razlika je u riječi «naši». Nisam mislila da bih s nekim drugim provela naš godišnji odmor.
M: Ni ja nisam mislio da bi naš godišnji provela s nekim drugim. Što si u stvari mislila?
Ž: Nisam rekla da mi je dosta zajedničkog godišnjih odmora, već da mi je dosta ustaljenog načina na koji smo svih ovih godina provodili te odmore.
M: U redu, to mogu razumijeti, ali reci mi kako bi ti provela godišnji?
Ž: Ne znam, ali u svakom slučaju više ne želim biti ni na kakvoj plaži okružena stotinama kupača, djece i pasa!
M: Otkad ti to ne voliš djecu?!
Ž: Nije da ih ne volim, ali naša su djeca sada odrasla...Ne znam...naša djeca ove godine ne idu s nama na odmor. Zato bih se htjela malo odmoriti i od djece. Molim te da im to ne govoriš. Od bilo koje i bilo čije djece!
M: Dakle, svih ovih godina, naše si godišnje odmore trpila zbog djece?
Ž: Hajde, nemoj me zezati, ti dobro znaš što hoću...
M: Znam. Imaš pravo. Recimo da sam i sam malo zasićen načinom na koji smo provodile odmore. Zato, vjerovala ti ili ne, ja već znam odgovor na tvoje dvojbe!
Ž: Već...jesi li siguran?
M: Da. Uz još poneko pitanje. Može?
Ž: Zašto ne...
M: Ne mjenjamo mjesto odmora, tj.- ostajemo uz more?
Ž: Jasno, mora biti nešto uz more.
M: Ali, bez gužvi, tj. na nekakvoj osami?
Ž: Tako je...
M: Dakle, nije teško pogoditi da nama, od ove godine, sukladno tvojim željama, odgovara jedino robinzonski turizam.
Ž: Robinzonski? Misliš...
M: Da, baš to mislim. Sami u kućici uz more, okruženi vrlo skromin uvjetima, hrane tek u tragovima, i ako sami nešto ne ulovimo – dijeta!
Ž: Ali, nisam mislila da ćemo skratiti godišnji odmor?!
M: Zašto skratiti?
Ž: Pa, petnaest dana...nije li to malo predugo za...
M: Predugo za što?!
Ž: Pa, mislim, ako ne uspiješ ništa uloviti...?
M: Ja?!
Ž: Pa da, ti?
M: A ti, čime ćeš se ti baviti dok ja budem u potrazi za
hranom?
Ž: Pa, ja sam se mislila sunčati, kupati...ne misliš valjda...
M:Aktivan odmor, a robinzonski je turizam upravo takav, aktivan odmor, pretpostavlja cjelodnevnu aktivnost u cilju ispunjenja osnvnih ljudskih potreba: između ostalog i hranjenja!
Ž: Pa, ja bih mogla loviti ribe...
M: Loviti ribe ili uloviti ih!? Razlika je golema!
Ž: Pa, kako mogu jamčiti da ću uloviti ribu?! Možeš li ti biti siguran da ćeš je uloviti?
M: Ne, ali upravo zbog toga moram predvidjeti drugu mogućnost, što i od tebe očekujem. Dakle, ako nakon određenog vremena tvoj pokušaj ribolova bude bezuspješan, a vrijeme se ručka približi na dva sata, što ćeš poduzeti?
Ž: A što je s tobom? Mislim, što ćeš ti za to vrijeme raditi?
M:Ja ću za to vrijeme osposobljavati pumpu za vodu koja je bila pokvarena i bez koje je teško, gotovo nemoguće, iz dubine bunara izvući vodu.
Ž: Čekaj malo, kažeš da je bila pokvarena, znači da je nismo mi pokvarili?
M: Da, ali prepušteni smo sebi. Nije važno tko ju je pokvario, mnogo je važnije osposobiti je, popraviti je!
Ž: Pokvarena?! Nećemo li mi, kao i sve u životu, skupo platili tih četrnaest dana robinzonstva?
M: Skupo ili ne, robinzonski turizam pretpostavlja riješavanje problema na licu mjesta bez pomoći drugih, bez pomoći sa
strane.
Ž: Hoćeš reći da mi plaćamo nekome, npr. vlasniku te kuće, najam da bi zatekli neispravne stvari i onda se nekome, mislim, hoćemo dokazivati...
M: Nekome?! Kako misliš nekome?!
Ž: Mislim, sebi...
M: Tako je, sebi se dokazujemo jer osim nas tamo neće biti nikoga! U tome i jest poenta robinzonstva.
Ž: Oprosti, nisam baš shvatila u čemu je poenta?
M: U nepostojanju svjedoka. Robinzon, iskreno govoreći, u prijevodu znači- samo sam sebi svjedok!
Ž: Mislim, čekaj malo. Što si se ti toliko uživio?! O kojem prijevodu ti pričaš? S kojeg jezika na koji?!
M: S našeg, svakodnevnog na robinzonski.
Ž: Na robinzonski?! I kažeš da se nisi uživio?!
M: Nisam se uživio nego te provjeravam, stavljam te na kušnju
jer nije lako biti robinzon. Pitanje: što ako ostanemo bez vode?!
Ž: Bez vode?! Kako misliš...Najprije pumpa a sada i bez vode?
M: Na primjer: ovca ugine i njezina lešina upadne u uski otvor bunara. Voda zagađena! Eto kako!
Ž: Pa, onda ćemo piti mineralnu, ti pivo, vino...
M: Koje pivo, koje vino...Kakva mineralna?! Znaš li ti što znači biti robinzon?!
Ž: Dobro, malo si prije rekao, ono bez svjedoka...
M: I bez svjedoka, i vina, i rakije i vode! Nema pića!
Ž: Čekaj, a voda zagađena?!
M: To sam ja rekao!
Ž: Ali zašto, za svaki slučaj, ne ponesemo malo vode?
M: Jer za to nismo platili!
Ž: Koliko bi još trebalo doplatiti za malo vode?!
M: Ti mene zezaš!? Platili smo upravo da ništa od toga nemamo!
Nema mineralne!
Ž: Možemo li posuditi malo vode od onog koji nam je iznajmio tu kućicu?
M: Ne možemo!
Ž: Zašto ne bi mogli? Uostalom, ako nas čovjek vidi da umiremo
od žeđi, ako nas vidi na smrt dehidrirane, valjda će nam dati malo vode?!
M: On ne postoji, taj čovjek nije u našoj blizini, nikoga nema osim nas dvoje!
Ž: A krv, krv se ne smije piti?
M: Krv?!
Ž: Da, moja, tvoja, dogovoril bismo se...
M: Ne, nisam čuo da krv može zamijenit tekućinu...
Ž: Kažeš, ovca je zagadila bunar?
M: Da, ovca...
Ž: Pretpostavljam da ovca nije uplatila taj aranžman?
M: Kako misliš, ovca nije uplatila...?!
Ž: Pa, mislim ta dotična ovca nije došla s nama na taj
otok...Nismo joj mi uplatili aranžman...
M: Daj, molim te, budi ozbiljna...
Ž: Ne, nisam neozbilja. Samo sam htjela provjeriti... jer u
tom slučaju ta je ovca stanovnik tog otoka. A to znači da bi negdje na tom otoku mogao biti i nekakv tor, nekakvo stado......Razumiješ li?
M: Misliš na janjetinu?
Ž: Ne, mislim na mlijeko, na nešto što će zamijeniti vodu...
M: Aaaa, vidiš, toga se nisam sjetio...Ali, kako ćeš pronaći
tor...
Ž: Pomoću tragova koje je ostavila ta jadna ovca prije nego li nam je zagadila vodu. Mogli bismo slijediti njezine brabonjke...
M; He, ti misliš da je to lako, da ovce neprestano...
Ž: Što neprestano?
M: Pa, mislim, ti misliš da ovce neprestano, znaš već...
Ž: Reci - seru! Što te je strah reći da ovce seru! Sami smo,
robinzoni, nitko te ne čuje! Nema svjedoka!
M: Da, nije ti loša ideja..Mislim to s mlijekom. A, od riba, dakle, ništa!?
Ž: Od kojih riba?
M: Pa, rekla si da ćeš loviti ribu?
Ž: Jesam, dok ta ovca nije pala u bunar.
M: E, sad si se ti uhvatila te ovce, a to je bila samo
pretpostavka...Teško je i zamisliti da bi ovca mogla pasti u bunar i...Kako ti nije žao te ovce?!
Ž: Nije mi žao nečeg što je samo pretpostavka!
M: U redu, recimo da smo problem vode uspješno riješili...
Ž: Slažem se, ali svejedno me zanima cijena tog načina odmaranja? Imaš li ti ikavu ideju koliko to košta?
M: Znam, sve sam ispitao...
Ž: Dakle, znaš cijenu!
M: Da. Ali nisam još uplatio. Cijene su različite a ovise o...
Ž: O čemu ovisi cijena?
M: Ovako ti je to otprilike. Najskuplji su oni aranžmani koji su najudaljeniji od bilo kakve civilizacije...
Ž: Uf, srećom je Zemlja okrugla!
M: Što kažeš?!
Ž: Kažem da je sreća što je Zemlja okrugla!
M: Kakve sad to veze ima...
Ž: Pa, mislim, na taj način ipak postoji nekakvo ograničenje
cijena...
M: Tebi stvarno nije stalo...
Ž: Oprosti, ali...objasni mi što to znači? Ako si udaljen
kilometar od najbližeg naselja cijena je niža, a ako si udaljen 10 kilometara cijena je viša?
M: Da, tako nekako...
Ž: U redu, premda mi baš nije jasno...
M: Kako ti nije jasno?
Ž: Da li postoji neka granica do koje je cijena ovakva, a nakon toga onakva? Na primjer, do 5 kilometara udaljenosti 100 nečega, nakon 5 kilometara 200 nečega?
M: Paa, ne baš tako određeno, ali...
Ž: Pa,onda, na osnovu čega, mislim kakvog kriterija se formira cijena?
M: Pa, na osnovu onoga čega nema?! To je...
Ž: Čekaj malo, cijena je to veća što se manje toga nudi? Jesi li to htio reći?
M: Da, moglo bi se tako reći, premda...
Ž: Čekaj, čekaj malo da meni stvar postane jasna: što nam
manje toga pružaju to nam više naplaćuju? Je li tako?
M: Da, u krajnjem slučaju...
Ž: Dakle, ako u toj kući ima struje, cijena je niža?
M: Da...
Ž: Ako nema vode, cijena je viša?
M: Da...
Ž: Zagađena je voda, pretpostavljam, još skuplja?
M: Nemoj se zezati...
Ž: Ne zezam se! Što je s buhama?
M: Kako misliš s buhama?
Ž: Mislim, ako ima buha, cijena raste ili pada?
M: Ma nee. Nitko ne nudi buhe...
Ž: Ne nude, ali to ne znači da ih nema...
M: Ne znam, ali ako ih i ima ne ulaze u cijenu!
Ž: Ooo, pa to je sjajno, inače tko bi to mogao platiti! Znaš li ti koliko buha može biti na jednom mjestu?! Neka je svaka samo kunu, to ti je stotine tisuća....
M: Čekaj malo, sada stvarno pretjeruješ
Ž: Pretjerujem?! A znaš li ti koliko buha može ne biti na jednome mjestu. I koliko izostanak te goleme gomile buha
povisuje cijenu robinzovanja...Ili snizuje...Sad ni ja više ne znam o čemu govorim...Ja samo govorim o tome da bi morao postojati neki kriterij. Moramo znati što je skuplje kad ga nema, a što je jeftinije kad postoji? Razumiješ?
M: Samo ti pričaj...
Ž: Da zaključimo! Naš aranžman poskupljuje izostanak: struje, vode, hrane, ljekova...Što je s ljekovima?!
M: Pa, ne znam...nisam pitao.
Ž: Mislim, možemo li ponijeti svoje ljekove bez nadoplate?
M: Pretpostavka je da u robinzonski turizam idu zdravi ljudi, fizički spremni...
Ž: Arijevci! Dobro, onda nećemo ljekove. U slučaju potrebe prizivati ćemo duhove. Idemo dalje! Što je s prijevozom na
mjesto gdje ćemo se sami sebi dokazivati?
M: To je uključeno u cijenu?
Ž: Slušaj, ja ne mislim veslati?
M: Veslati?!
Ž: Pa, nećeš valjda uplatiti nekakav jeftini aranžman koji
uključuje korištenje barke s motorom?!
M: O tome nisam pitao, pretpostavljajući da će nas vlasnik prevesti na otok...
Ž: Ja te molim, ako naš aranžman uključuje motor, neka u najmanju ruku bude neisprvan! Ne želim se sramotiti među tim robinzonima! Uostalom, koliko će tamo biti robinzona?!
M: Biti ćemo sami...Ali sve mi se čini da tamo nećemo ni otići...
Ž: Zašto?
M: Zato jer se ti s tim sprdaš?
Ž: Ne sprdam se. Samo hoću znati što me tamo čeka! Npr. U
slučaju smrti, kakva su nam prava?
M: Kako možeš ići na godišnji ako te muče takva pitanja?
Ž: Ne muče me, ali budimo realni! Ničeg nema, ovca zagadila
vodu, nema ljekova, a što onda očekivati nego epidemiju.
M: Epidemija, a biti će nas dvoje?!...Daj, molim te...
Ž: Dobro, nije epidemija...
M: I zaboravi tu ovcu...Šalio sam se...
Ž: Zaboraviti ću ovcu ako obećaš da ćeš ti loviti ribu...
M: Hajde, neka ti bude..
Ž: I peći je...
M: Peći?! Eto ga! Taman sam pomislio da si počela shvaćati bit
robinzonizma, kad – hrana!
Ž: Čekaj, zar nećemo jesti...
M: Hoćemo, ali sirovu. Sirovu hranu. Suši!
Ž: Petnaest dana?
M: Da. U stvari, dogovor je da će nas domaćin posjetiti nakon
sedam dana i vidjeti da li nastavljamo ili odustajemo.
Ž: Kako će znati nastavljamo li ili ne ako se ne budemo micali?
M: I, običaj je, čuo sam od onih koji su već korisili usluge tog istog domaćina, prilikom posjeta uručiti gostima poklon
iznenađenja.
Ž: Ako je to istina, znači da ima i preživjelih.
M: Da, očito. Ali slušaj, poklon iznenađenja uvijek je i mala zagonetka. Naime, gosti najčešće ne znaju čemu služi poklonjeno, te im je potrebno nekoliko dana dok ne otkriju svrhu tog poklona.
Ž: Ti si to ozbiljno oduševljen tim...nepoznatim?!
M: Da, jer slušaj što je dobio na poklon čovjek koji mi je to
sve ispričao.
Ž: Kako znaš da je on stvarno sve to proživio?
M: Ma čekaj malo, slušaj što su oni dobili!
Ž: Oni?! Zar nije bio robinzon?
M: On i njegova žena. Dobili su kožu krokodila!
Ž: kožu krokodila?
M: Da! A sada pokušaj pogoditi čemu je služila ta korokodilska koža!
Ž: Čemu je služila?! Paaa...
M: Hajde, kaži bilo što!
Ž: Pa, ja bih rekla, za torbice ili čizmice...
M: Točno, za torbice ili čizme!
Ž: Točno?! Hoćeš reći da sam pogodila?
M: Da, jer taj je poklon bio namjenjen za bilo što! Pa tako i
za torbice i čizme! Zar to nije sjajno! Genijaono!
Ž: Da, to je stvarno sjajno!...Ali, pretpostavljam, plaćamo svih 15 dana.
M: Može i ne mora...
Ž: Poklon uključen?
M: Da, i poklon.
Ž: Dobro je to, mnogo bolje nego li je to bilo s onom
agencijom ORBIS.
M: Što je bilo s njom?
Ž: Ta je agencija organizirala izlete u Afriku. Sve dok nisu
otkrili da turisti kupuju glave grupe koja je prije njih posjetila to isto selo domorodaca. Glave vrlo smanjene, ali ipak. Domaćini su bili malo divlji!
M: I, kako su ih otkrili?
Ž: Kako?! Uočilo se ritmičko nestajanje svake druge grupe
izletnika. Eto kako!
M: Izmislila si to, priznaj?
Ž: A ti kožu?! Nego, neće li domaćina biti strah doći do nas u pola našeg boravka?
M: Zašto bi ga bilo strah?!
Ž: Pa...ne znam, može netko i podivljati u tih sedam dana.
M: Može, ali i ne mora! Slušaj me, sada je vrijeme odlučiti se. Idemo li ili ne idemo u tu malu avanturu? Za dva dana ističe rok za plaćanje.
Ž: Hoćeš reći da osim nas postoji još kandidata za taj aranžman?
M: Da...i moramo se odlučiti hoćemo li uplatiti za svih četrnaest dana ili za sedam dana?
Ž: Čekaj malo, moguće je ići i samo sedam dana?
M: Da. I možeš birati, prvu polovicu ili drugu polovicu!
Ž: Čega prvu ili drugu polovicu?
M: Pa, prvih sedam dana ili drugih sedam dana od mogućih četrnaest dana!
Ž: A poklon?! Rekao si da je poklon uključen?
M: Da.
Ž: Ali kako, ako uplatimo samo drugih sedam dana, onda taj poklon ne može biti poklon iznenađenja?!
M: Hmmm, na to nisam mislio...Mogao bi telefonirati...
Ž: Kome?
M: Kako kome?! Agenciji!
Ž: Aaa, ja sam mislila da ćeš nazvati tipa koji je preživio...
M: Mogu i njega.
Ž: Imaš njegov telefon?
M: Da, dobio sam ga u agenciji. Svi koji su koristili usluge te agencije dobiju brojeve ostalih klijenata koji su prošli isti program.
Ž: I onda se, pretpostavljam, međusobno posjećuju?
M: Da.
Ž: I, koliko je na tom popisu ljudi?
M: Eto, pogledaj sama. Ima oko...
Ž: Koliko?
M: Pa dosta...
Ž: Da ih nema malo previše?!
M: Misliš...
Ž: Ne znam, ali dosta je to...
M: Da, dosta je to robinzona...
Ž: Do sada više od sedamstotina robinzona?!
M: I rekli su mi, u agenciji, da imamo sreće, jer stižemo i na
skup...
Ž: Na skup?
M: Prilikom uplate dobiti ćemo i pozivnicu.
Ž: A pozivaju nas?
M: Pozivaju nas na dvogodišnje redovno okupljanje svih robinzona koji su to bili u protekle tri godine.
Ž: Misliš reći: u protekle dvije godine? Mislim, ako je
dvogodišnje?
M: Vidi, pročitaj sama, piše tri?!
Ž: Je, tri! A gdje će biti taj skup, ako nije tajna?
M: Na plaži na Rabu. Na onoj istoj plaži...
Ž: E svašta! Na onoj istoj plaži na kojoj nam je dosadilo godišnji odmor provoditi s masom ljudi.
M: E da, ali i robinzoni su ljudi!
Ž: Onda, uplatiti ili ne?!