ZASTO SAM OSTAO
#1
Posted 17 April 2001 - 21:30
[ Izmena poruke: Zoran na dan 2001-04-17 22:32 ]
#2
Posted 18 April 2001 - 19:58
#3
Posted 18 April 2001 - 20:45
ostala sam zato sto verujem da imam pravo da u svojoj zemlji zivim zivot dostojan coveka i spremna sam bila da se borim za to i borila sam se.
#4 Guest_Judge Thread_*
Posted 19 April 2001 - 01:40
#5
Posted 19 April 2001 - 18:06
Vidi ga! E bre, Elijen! Kakva je sad to pozicija?Judge Thread:
Valjda ako uspem da se mrdnem odavde i necu primetiti toliku razliku, stranac sam i ovde i tamo.
Zeez. Evo vako kako gazda Judge misli, misle i svi moji malobrojni preostali drugari u bgd & ns. Uh. Staces, izgleda da se gasimo polako al' sigurno :sad:
#6
Posted 19 April 2001 - 23:36
Jedno samo, samo se sooperludi dokopaju dobrog stereo uredjaja, odlicnog automobila, stana na fantasticnoj lokaciji, lepe zene, lude dece, letovanja na Karibima, sony ves masine, telefonske sekretarice sto se sama namesta, pisica tisha u plakaru, zgodne komsinice, planinske kucice u velelepnom predelu, camca, cool adidas patika, i ponavljam, zgodne komsinice.
Vas Sergoff
#7
Posted 20 April 2001 - 14:02
Mene nije naterala kap u moru, vec sam razmislio koliko je pametno da ostanem a koliko da odem. Sta dobijam kad odem, sta gubim. Isto to za ostanak.
Znaci, nemojte da vas bes ili neka sitnica odvede vani. Ako se to desi, sanse da razmisljate zasto ste otisli su velike dok se borite za zivot. A to vec ne vodi nicemu dobrom.
Dakle, gledajte da vam se ne desi ono o cemu Srdjan prica, ili da bar to bude u mnogo manjoj meri.
Sto hladnije glave, to bolje.
-----------------------------
Da ne povecavam broj poruka.
Ovo sto je Condor napisao i Judge imao sam i ja. Jednostavno sam sve manje osecao da je ono moje. Moja ulica, moja staza, moja suma. To je bilo za mene osecanje zbunjenosti i ne mogu ni sada da objasnim sebi cega je to posledica, mislim sta se to promenilo. Kazem sebi da to nije tako bilo kad sam bio decak i malo stariji, ali ovo sada je cudno. Mogu da pretpostavim, ali ne mogu da kazem da je to sustina. Recimo, ekonomska situacija, vrednosti u drustvu,..., verovatno.
Ovde se ne osecam kao deo celine, ali mi ima smisla. Ne samo zbog ekonomske situacije, nego sve ima vise smisla a i vrednosti u drustvu su mi blize, bar one glavne.
Ljudi kazu: Tamo(Srbija) si izcupan, ovde se nisi primio. To stoji dugo, zavisi od coveka.
[ Izmena poruke: Zoran na dan 2001-04-20 22:14 ]
#8
Posted 20 April 2001 - 19:43
Judge, ako hoces - javi mi se "privatno", pa da razmenimo iskustva.
[ Izmena poruke: condor na dan 2001-04-20 23:03 ]
#9
Posted 20 April 2001 - 21:34
#10
Posted 21 April 2001 - 14:53
'98 mi je jedan momak iz Argentine rekao kako sam prestala da se smejem (nismo se videli od '95). To je bilo u Berlinu. Nisam zelela da se vratim u Beograd. Prvi put u zivotu. Verovatno je trebalo tada da odem. Posle toga je doslo propadanje. Kad smo otisli, pre sedam meseci, vise nismo zeleli uopste da se vracamo. Kao da smo otisli prekasno.
Ne znam da li ovo pripada ovoj ili onoj drugoj temi. Beograd/Srbija u mom srcu i Beograd/Srbija iz kog/koje smo otisli nemaju veze. U onom prvom sam ostala i ostajala, ovaj drugi je pobedio i oterao nas.
#11
Posted 21 April 2001 - 19:05
To je sto neki kazu da su hteli da ostanu da pomognu svojoj zemlji. Ne kazem da je to lose, samo kod mene to nije postojalo, niti ce da postoji, ma gde bio. Hocu reci, nikad necu da razmisljam da pomognem svojoj zemlji pa neka to bude i USA, Srbija ili bilo sta drugo. Ja zelim da pomognem ljudima. Pokusao sam malo, tacnije slusao kako razmisljaju sa, na prvi pogled, bezazlenim pitanjima. Nisu mi se svidjali odgovori i eto, tu sam gde sam.
[ Izmena poruke: Zoran na dan 2001-04-21 20:05 ]
#12
Posted 03 May 2001 - 19:14
U neku drugu zemlju, neko drugo more,
U grad mnogo lepsi nego sto je ovaj
Ikada mogao biti ili se nada da ce biti
U kome se sada svakim korakom zateze omca:
Srce u sahranjenom telu koje vise ne sluzi:
Koliko, koliko jos moram da budem ovde
Zatocen medju ovim sumornim predgradjima
Prostackog duha? Gde god sada pogledam
Pomaljaju se crne rusevine moga zivota.
Toliko sam godina ovde bio
Trosio i rasipao, i nista nisam stekao.
Nema nove zemlje, prijatelju, nema
Novog mora: jer grad ce te pratiti,
Lutaces istim ulicama bez kraja,
Ista duhovna predgradja klize iz mladosti u starost,
Najzad pobele u istoj kuci -
Grad je kavez.
Nema drugih mesta, uvek ovo
Tvoje zemaljsko pristaniste, i ne postoji brod
Kojim bi pobegao od samog sebe. Ah, zar ne vidis
Da bas kao sto si upropastio svoj zivot na ovom
Jednom parcetu zemlje, tako si upropastio sada
njegovu vrednost svuda - po citavoj zemlji?
Konstantin Kavafi, "Grad" (1936)
#13
Posted 03 May 2001 - 19:48
Šeretu jedan :smile:, Branka N. se žalila moderatoru zbog toga što FAQ može da menja poruke. Pogledaj
B92 Forum Index ---> Razno ---> KAKO TO
pozdrav!
#14
Posted 04 May 2001 - 21:14
Jovana:
Kazes sebi: otici cu
U neku drugu zemlju, neko drugo more,
U grad mnogo lepsi nego sto je ovaj
Ikada mogao biti ili se nada da ce biti
U kome se sada svakim korakom zateze omca:
Srce u sahranjenom telu koje vise ne sluzi:
Koliko, koliko jos moram da budem ovde
Zatocen medju ovim sumornim predgradjima
Prostackog duha? Gde god sada pogledam
Pomaljaju se crne rusevine moga zivota.
Toliko sam godina ovde bio
Trosio i rasipao, i nista nisam stekao.
Nema nove zemlje, prijatelju, nema
Novog mora: jer grad ce te pratiti,
Lutaces istim ulicama bez kraja,
Ista duhovna predgradja klize iz mladosti u starost,
Najzad pobele u istoj kuci -
Grad je kavez.
Nema drugih mesta, uvek ovo
Tvoje zemaljsko pristaniste, i ne postoji brod
Kojim bi pobegao od samog sebe. Ah, zar ne vidis
Da bas kao sto si upropastio svoj zivot na ovom
Jednom parcetu zemlje, tako si upropastio sada
njegovu vrednost svuda - po citavoj zemlji?
Konstantin Kavafi, "Grad" (1936)
Jovana,
Ne znam sta je tacno, ali znam da ako budes previse razmisljala mozes da poludis, kao i svi koji su ovde.
#15
Posted 04 May 2001 - 21:37
pitanje je ko je vise poludeo - mi koji smo ostali ovde ili oni koji su otisli.