Jump to content


Photo

Mi nismo andjeli 2


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
360 replies to this topic

#286 Crippled Avenger

Crippled Avenger
  • Members
  • 472 posts

Posted 16 February 2005 - 00:42

cini se da bi sve, ukljucujuci i Rasu Andrica, bilo do jaja, da nije tog prokletog KENGURA.

ipak, posle KENGURA vise nista nije isto.

uostalom, moral je u svetu filma zaista rastegljiva kategorija, to zna svako ko iole poznaje film, Dragojevic je snimao filmove od Matkovicevih, Vucelicevih i Simicevih para, Zeljko Mitrovic je u vreme RANA pretio na svojim kolegijumima da ce otpustiti svakoga ko pohvali taj film, kriticar DANASa i B92 je u vreme najcrnjeg Milosevica primao platu na B92 i Radio Beogradu, svi su na ovaj ili onaj nacin, uprljani zivotom u blatu...

medjutim, postoji tendencija da se zanemaruje necije `snalazenje` u vreme Milosevica. niko ne pominje da je Cvijanovic takodje bio u ekipi sa Bjelogrlicem i Dragojevicem kad su skupljali pare od SPSovskih firmi. on je danas samo MILE. njegovi filmovi, od KENGURA do SJAJA U OCIMA se hvale u DANASU i na B92. od onog kriticara koji ne zna u kojoj rubrici da pise o MI NISMO ANDJELI 2. medjutim, i MILE je ranije bio deo istog tog cirkusa.

ipak, on se oprao time sto je sada `devedesetdvojkin` kontroverzni producent, i sto radi `prasku skolu`. i oko njega je sve cool.

so what?

svi su umesani. bukvalno.

covek je srecniji kada shvati da Peckinpah vise nije samo na ekranu, vec da je citav nas zivot reziran po uzoru na njega...

#287 luba

luba
  • Members
  • 1,254 posts

Posted 16 February 2005 - 02:41

mladicu,
ovde se ne radi o tome ko je sta radio za vreme tih vunenih vremena, kako vi to intelektualci prave provenijencije volite da nazivate

radi se o tome da je osoba smrad, prevarant i licemerni con artist

e sad, ja vrlo volim con artiste. jedan od najvecih je dimitrije bjelica. pa cak ni dimitrije bjelica (ne racunam izdanak njegovih spermatozoida) nije preskocio vremeplovom deset godina i uzeo kinticu, kolika god da je, od zeksa smitrovica.

to se zove moral. pravi con artist ima moral. a moral kaze: ne uzimati pare od onoga sto sam (satro) pljuvao, zbog koga sam (satro) otisao iz mile mi i jedine otadzbine i morao (satro) da se mucim po orindz kauntiju i sedim u ligestulu (naravno, u majici sa pesnicom na naslovnoj strani) i (satro) citam te glupe i isprazne holivudske scenarije, pa onda (satro) nesto zapamtim i iskoristim u (satro) svom filmu.

niko se nije rodio sa zanimanjem. znaci, sd nije po rodjenju redatelj, ergo, ne mora citavog zivota da bude redatelj. moze da pise, jes dobio i pesnicku nagradu za to, pa se jadni branko radicevic verovatno prevrce i danas u grobu. moze da radi u pr-ingu ionako je gomila fdu-ovaca tamo nasla leba. moze i psiholog da bude, pa i psihoterapeut, to mu je primarna vokacija.

znaci, mogao je da bude pesnik. mogao je da bude dr katz, a mogao je i da snimi film u americi. i sijan je to uradio, jes da je bezveze, ali se nije posrao po samom sebi, po svojim postovaocima, po svemu onom sto ga je napravilo facom. a ova osoba to jeste uradila.

mozda srbiji treba sd. to nemam nameru da sporim, jer nisam srbija i ne zanima me praznjenje mozga neinspirativnim budalastinama koje mi moze ponuditi sd. ali joj (srbiji) sasvim sigurno nije potrebno jos ulizica i promotera tudjeg besmisla koji su spremni da vredjaju sve koji suprotno misle -- ali zasto da ne, kad i njihov uzor/gazda/ideolog to isto radi.

i dosta vise sa tom ispranom filozofijom pravdanja jednog zlocina drugim. to imputiranje da svi koji su protiv sd i njegovog dela automatski bivaju pro-mile i pro-kengur i pro-p92 je obrazovsko-spcovsko-desnicarsko-fasistoidna i bezobrazna zamena teza.

ako nemas bolje argumente da nesto odbranis, nemoj ni da branis. sud ce ti i tvom klijentu ili gazdi odrediti advokata po sluzbenoj duznosti. valjda smo svi to naucili gledajuci slicice iz onog lepog grada u blizini amsterdama.

ne bih se uopste petljala u citavu ovu pricu da si lepo rekao e ljudi, meni se svidja film a za vas me boli dupe. je l' ti sd iz oka ispao da moras da mu dodajes metlu da pocisti sve sto smatra govnima?

postoji nesto sto se zove kriticko razmisljanje - pazi, ne govorim o kriticarima kao profesiji - e kad tako razmisljas, onda odvojis lik i delo. pa o delu mislis jedno, nevezano za to sta mislis o liku. a ti se ovde, a i svuda, postavljas kao ser lanselot za ledi ginevru sd.

mislim, ako je tebi lepo, super, ali ko ti daje pravo da tako istrajno pokusavas - doduse bezuspesno - da ostale predstavis moronima?

a sto se tice tvog prozivanja drugih iz branse -- od kojih bi, momce, mogao mnogo sto-sta da naucis, sigurno vise nego od sd -- to samo pokazuje gde ti je tvoj moral, koliko ti je zamrlo domace vaspitanje i, na kraju, gde ti se sada nalazi obraz. to je ono sa obe strane lica, znas?

#288 duigor

duigor
  • Members
  • 16 posts

Posted 16 February 2005 - 02:56

"Mislim sta reci" ovo bi trebalo da zvuci smesno ali nazalost je veoma zalosno

Pokusao sam film da odgledam bez vecih predrasuda ali nevredi kad je nesto shit onda je shit. cak sam ga jos jednom pogledao za svaki slucaj,(naravno na DivX-u) racunam mozda sam prvi put bio lose raspolozen... kad ono opet SHIT

Sobzirom da pitanje kvaliteta prvog dela nije dovodjeno u pitanje, hteo bih da napomenem da je to jedan jako ISFORSIRAN studentski "projekat" koji je hteli nehteli postao kako oni a i mnogi kazu "kultni". sta reci upitanju je bio jedan jako bahati i neodmereni humor koji je navodno pripadao tom vremenu. O kostimu da i ne govorim samo pokusajte da se setite. Sto se muzike tice dovoljno je reci Vampiri i tu se prica zavrsava (totalni TRASH). uz par bahatih fora film je navodno ostavio traga u srpskoj kinematografiji.


Posle moje licne male retrospektive, nije se ni moglo ocekivati vise u drugom delu.
Pa i sam "reziser" drugog dela je spomenuo kako je scenario napisao za nedelju dana, mislim da komentar nije potreban. za ozbiljan film kakav su oni mislili da snime scenario se neradi za nedelju ili dve. Zato i tolike nelogicnosti i gluposti.
Sto se tice kostima mislim da su posluzili svrsi i nemam nekih vecih primedbi.
Muzika Ah ta muzika, ja se muzike i nesecam a kamoli prica o 55 numera koje ce navodno biti na promo CD-u. A i ono sto je sklepano je potpuni minimalizam i "cuje" se da je radjeno na brzinu. Posebno su iritirajuci oni narodni prizvuci i zavijanja u "pesmi" Cekala sam cekala...
O reklamama netreba trositi reci mislim da su svi vec dovoljno rekli...
Produkciono mislim da je film zadovoljio. a sto se rezije tice mislim da je spotovska, bez imalo inventivnosti, cista klasika na nas nacin.

Film je potpuno razocarenje ako se to tako moze nazvati. jasno vam je da se u medijima nigde nisu cule lose kritike sto je deo njihove kampanje i pritisaka da bi na silu prodali proizvod, u stilu (kupujte domace). O saradnji sa tv STINK mogu samo reci prodali ste se za "velike" pare.

Kao i prvi deo i drugi je potpuni TRASH stim sto je drugi nasminkan.

Pozdrav svima

#289 Hipatija

Hipatija
  • Members
  • 1 posts

Posted 16 February 2005 - 09:02

Procitala sam svih 19.strana ove diskusije i vise nisam sigurna da li je tema Srdjan Dragojevic,estetika filma ili nacin finansiranja istog.Sto se tice finansiranja(o cemu ja ne znam mnogo),ukoliko ga neki budu gledali za pet godina,znaci da je vredelo uloziti novac,a oni koji ga budu gledali nece znati ni sta je JUL,ni ko je Zeljko Mitrovic,a mozda ni S.Dragojevic.Film ce im se svideti ili nece,e basta!!!Sto se tice samog reditelja,koga licno ne poznajem,na sve sto mislim o njemu ja polazem autorska prava s obzirom da je sve znanje o nekom nasa licna projekcija.Dakle,pricamo nacelno o estetici filma:Da li je sporna inventivnost u obradi teme,zamera li mu se sto je protivnik tradicijonalne inertnosti,onog sto je pod zastitom rutine i nesumnjivosti?Mislite li da nije nasao pravu meru i vezu izmedju oslobadjanja estetskih sretstava i nacela soka?Ja ovde ni nisam cula ozbiljnu raspravu o ovom.Naravno,mislim da je takodje o.k. otici na projekciju,nasmejati se,dobro se provesti sa prijateljima...Zato nisam najbolje razumela tako strasnu potrebu da se javno na forumu pokusa diskreditovati vise S.Dragojevic nego sam film-ukoliko vam je to i bio cilj,imali ste losu strategiju,s obzirom da biste reditelja najgore kaznili ravnodusnostucu,a ovako je dobio i besplatnu reklamu.I procitajte neku knjigu iz estetike,i onako je ruzno vreme napolju!Moze vam zaista biti interesantna jer zivimo u vremenu postekskluzivizma postmodernizma.U njemu umetnost vise nije takmicenje izmedju nepodnosljivosti zivota i nepodnosljivosti dela vec vreme u kom umetnost mora da se oslobodi tutorstvatumacenja.
I zasto bi,na kraju,nase potpuno privatno misljenje i privatni utisak o filmu uzdigli na ovaj nivo vaznosti i javnosti.(ovo je i kritika i samokritika),pa nismo mi merilo stvari.Zato pohvaljujem sve one koji su se dobro proveli uz film i nisu ucestvovali u ovoj raspravi.Srecom po ovu zemlju,takvih je najvise.Jer ipak je ovo samo jedna komedija.Komicno je to sto nas je upravo Srdjanova komedija ucinila komicnim u sopstvenim ocima,a to skriveni kvalitet filma,na koji ni sam autor nije racunao.
Hipatija

#290 Crippled Avenger

Crippled Avenger
  • Members
  • 472 posts

Posted 16 February 2005 - 10:37

QUOTE(luba @ 16 Feb 2005, 03:41)
i dosta vise sa tom ispranom filozofijom pravdanja jednog zlocina drugim. to imputiranje da svi koji su protiv sd i njegovog dela automatski bivaju pro-mile i pro-kengur i pro-p92 je obrazovsko-spcovsko-desnicarsko-fasistoidna i bezobrazna zamena teza.

ako nemas bolje argumente da nesto odbranis, nemoj ni da branis. sud ce ti i tvom klijentu ili gazdi odrediti advokata po sluzbenoj duznosti. valjda smo svi to naucili gledajuci slicice iz onog lepog grada u blizini amsterdama.

ne bih se uopste petljala u citavu ovu pricu da si lepo rekao e ljudi, meni se svidja film a za vas me boli dupe. je l' ti sd iz oka ispao da moras da mu dodajes metlu da pocisti sve sto smatra govnima?

postoji nesto sto se zove kriticko razmisljanje - pazi, ne govorim o kriticarima kao profesiji - e kad tako razmisljas, onda odvojis lik i delo. pa o delu mislis jedno, nevezano za to sta mislis o liku. a ti se ovde, a i svuda, postavljas kao ser lanselot za ledi ginevru sd.

mislim, ako je tebi lepo, super, ali ko ti daje pravo da tako istrajno pokusavas - doduse bezuspesno - da ostale predstavis moronima?

a sto se tice tvog prozivanja drugih iz branse -- od kojih bi, momce, mogao mnogo sto-sta da naucis, sigurno vise nego od sd -- to samo pokazuje gde ti je tvoj moral, koliko ti je zamrlo domace vaspitanje i, na kraju, gde ti se sada nalazi obraz. to je ono sa obe strane lica, znas?

devojko lubo,

nemam ja sta da ucim od doticnog kolege iz branse. imam duplo manje godina od njega a u svemu sam ga vise nego dvostruko prevazisao, i kao kriticar, i kao kreativni pisac, i kao ucesnik komisija za finansiranje filmova, pa konacno i po tome ko mi je `klijent`. moj `klijent` ima dvostruko vise gledalaca od njegovog. tako da, sto se `kolege iz branse` tice, on nema cemu da me nauci.

zapravo, ima. on bolje `pise` od mene. ali to `sta` pise nije bolje. a to je ipak vaznije od toga kako se pise. otud gornje uverenje.

a sto se obraza tice, on stvarno nije primer za obraz, i on to zna. verovatno bolje nego ti. dakle, ako ga vec branis, nemoj potezati tamo gde je najtanji, sto mi je nekoliko puta i sam priznao.

a sto se tice vanfilmskog tumacenja filma, tebi se on samo tako i moze tumaciti kad ga nisi gledala. da si ga gledala, drugacije bih ti ga tumacio.

#291 Nikola21

Nikola21
  • Members
  • 7,472 posts

Posted 16 February 2005 - 10:49

QUOTE(zvonko @ 12 Feb 2005, 04:10)
Nije komercijala u malim dozama nista strasno, pogotovo ako je opstanak u pitanju. I Skorseze je morao u jednom trenutku da snimi 'Boju novca' sa Njumanom i Tomicom Kruzom da bu mu iko vise dao pare za film, toliki je u medjuvremenu, sa svojom 'umetnoscu', postao otrov za blagajnu. I Altman je svesno snimio ono djubre 'Pret-a-porter' jer je dosao u situaciju da zbog slabog odziva publike na prethodne radove producenti od njega beze kao djavo od krsta. Soderberg 'Ocean's eleven' i 12............, Kusturica rezira reklame po Francuskoj...... primer je bezbroj

Dabogda mi imali tako "lose" komercijalen filmove kao Boja Novca!

#292 luba

luba
  • Members
  • 1,254 posts

Posted 16 February 2005 - 13:42

QUOTE(Crippled Avenger @ 16 Feb 2005, 10:37)
devojko lubo,

nemam ja sta da ucim od doticnog kolege iz branse. imam duplo manje godina od njega a u svemu sam ga vise nego dvostruko prevazisao, i kao kriticar, i kao kreativni pisac, i kao ucesnik komisija za finansiranje filmova, pa konacno i po tome ko mi je `klijent`. moj `klijent` ima dvostruko vise gledalaca od njegovog. tako da, sto se `kolege iz branse` tice, on nema cemu da me nauci.

zapravo, ima. on bolje `pise` od mene. ali to `sta` pise nije bolje. a to je ipak vaznije od toga kako se pise. otud gornje uverenje.

a sto se obraza tice, on stvarno nije primer za obraz, i on to zna. verovatno bolje nego ti. dakle, ako ga vec branis, nemoj potezati tamo gde je najtanji, sto mi je nekoliko puta i sam priznao.

a sto se tice vanfilmskog tumacenja filma, tebi se on samo tako i moze tumaciti kad ga nisi gledala. da si ga gledala, drugacije bih ti ga tumacio.

zamena teza, ponovo
i maksimalno ofiranje sa tvoje strane
ali to je vec tvoj problem a ne moj

da ti pojasnim, posto u sopstvenoj aroganciji i samoreklamerstvu nisi shvatio:
niko ne spori tvoje pravo na ukus - da si lepo rekao, svidja mi se film i super je, mirna backa. da si izneo jos i neki argumentcic, jos i bolje. eno cak i na imdb-u tri negativne kritike, jedna dobra i onako, sve sa uvodom, razradom i zakljuckom, zasnovanim na scenama, glumi itd.

mada bi i oko toga moglo da se raspravlja, ali bi to od mene zahtevalo da gledam filmove sd, a ne zelim da jos vise ugrozavam svoje mentalno zdravlje.

ali ne. banovic strahinjicki stit oko sd je ono sto je sporno.

milo mi je sto si pismen, to i nije tako cesta pojava ovde, ali ti bas nesto ne ide argumentacija i koriscenje duplo/dvostruko i sl.

merilo kvaliteta filma je njegova gledanost?
u, majku mu, nisam to znala. fina tezica, ko sto grobari tvrde da su bolji od zvezde jer su prosli par krugica u ligi sampiona

samo neko ko bas nije najbolji drug sa logikom, a pitanje je da li ima ikakav autonoman sistem vrednosti, moze da kao merilo navodnog kvaliteta sd filma uzima nekvalitet drugih filmova.

pa kao, samo zato sto su, ne znam, andric, kusta i paskaljevic moroni koji snimaju moronske filmove, a znaci, ovo je malo manje moronski, pa ja zato s tim treba da skocim u vrecu i solidarisem se? zato sto je malo manje odvratno i lose od najgoreg?(a i pitanje je da li je tako.)

ne, hvala, momce. takvu vrstu ponizenja cuvam za izbore, kad glasam za manje od dva zla. u ovakvoj - kulturnoj - instanci, mogu da dozvolim sebi da budem apstinent i od jednog i od drugog zla. ipak, nece kusturica prestati da snima filmove time sto sd snima filmove.

mada, seksi zvuci fantazija da ce moje gledanje andjela sd dovesti do kraha kusturaje i divne pomisli da vise nikada nece snimiti nijedan kadar. mozda bih onda razmislila da li da izadjem na te izbore.

QUOTE
a sto se obraza tice, on stvarno nije primer za obraz, i on to zna. verovatno bolje nego ti. dakle, ako ga vec branis, nemoj potezati tamo gde je najtanji, sto mi je nekoliko puta i sam priznao.


ovo se u civilizaciji zove uvreda. na koga god da se odnosi. i jos jednom, odumrlo vaspitanje.

milo mi je sto si verovatno i od mene duplo mladji, smatracu te zabavnom razbibrigom. ne posedujes dovoljno kvaliteta da bih se upustala u dalje rasprave sa tobom.

hvala na ponudi za vanfilmsko/filmsko tumacenje
nije mi potrebno, umem i sama
nisam prosecni citalac kurira jovice

#293 Crippled Avenger

Crippled Avenger
  • Members
  • 472 posts

Posted 16 February 2005 - 15:15

lubo, nije rec o zameni teza. nikada nisi ni imala argumente. niti je kriticar od koga imam da ucim imao argumente.

a pravo da ti kazem, dosta mi je vise da ja samo kazem sta mislim a onda ostali koji ni ne mogu da misle jer nisu gledali to o cemu pokusavaju da se izraze komentarisu okolo, i zagovaraju stvari koje su neodbranjive.

a sto se tice kritike iz DANASa, napravicu malu pokaznu vezbu kojom cu pokusati dokazem koliko je filmska kritika iz KURIRA zapravo superiornija od njihove.

evo, pogledajmo DANASovu kritiku potom prigodno objavljenu i na sajtu B92...

PRVO DA JE VIDIMO U NJENOM INTEGRALNOM OBLIKU:

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears




Srđan Dragojević: Između ekonomske i kulturne rubrike



Aleksandar D.Kostić
Osnovna dilema koja prati odveć dugo i očito masovno priželjkivanu premijeru filma "Mi nismo anđeli 2" svakako se ogleda u pitanju treba li kritike ovog (i ovakvog) ostvarenja pisati i objavljivati u kulturnim ili u poslovnim i marketinškim rubrikama novina, magazina i raznorodnih elektronskih medija. Jer, uprkos tome što je ovo delo dobrano zakasneli nastavak svima omiljenog filma iz 1992, pa i pored toga što ono predstavlja konačni bioskopski povratak za jednog od najboljih ovdašnjih reditelja Srđana Dragojevića nakon gotovo sedomogodišnje pauze ("Rane", 1998), izlazni utisci koje nedvosmisleno podstiče ova usiljena pučka komedija imaju mnogo više veze sa poznavanjem i baratanjem zakonitostima biznisa i apetitima masovne potrošnje, nego sa idejno-estetskim ili poetsko-zanatskim kriterijumima uobičajenim pri vrednovanju svakidašnjih kinematografskih dometa.
Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti.
Voljom trenutka, ekonomije i medija dotična odluka je - u međuvremenu - verovatno nekontrolisano poprimila i šire razmere, usled čega je film "Mi nismo anđeli 2" između letošnjeg snimanja i prošlonedeljne premijere izrastao i u neku vrstu poslednje šanse za domaću bioskopsku proizvodnju i distribuciju, a ta stečena, paradigmatična funkcija je takođe nešto što su Dragojević i njegov tim pokušali i već uspeli da ugrade u demonstrirani biznis-plan i potonju tržišnu strategiju. Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.
U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih. Međutim, dok je tamo, na Zapadu takozvani "prodakt plejsment" najčešće vešto zabašuren i funkcionalan, kod Dragojevića (i, dakle, kod nas!) ideje i sadržaj postaju predmet identičnog, paradoksalnog tretmana, namećući se kao bolno, kolektivno upozorenje na civilizacijski sunovrat kroz koji je prošao ne samo naš film, ili Dragojević kao jedna od njegovih perjanica, već i svi mi zajedno sa njima, u godinama između dva oprečna dela brenda "Mi nismo anđeli".




PRILAZEM JE OVDE SA KOMENTARIMA...

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears


Aleksandar D.Kostić

Osnovna dilema koja prati odveć dugo i očito masovno priželjkivanu premijeru filma "Mi nismo anđeli 2" svakako se ogleda u pitanju treba li kritike ovog (i ovakvog) ostvarenja pisati i objavljivati u kulturnim ili u poslovnim i marketinškim rubrikama novina, magazina i raznorodnih elektronskih medija.
U KOJIM RUBRIKAMA ONDA OBJAVITI KRITIKU BILO KOG HOLIVUDSKOG FILMA PRAVLJENOG, PRE SVEGA DA ZARADI NOVAC, OD LJUDI KOJI SU PLACENI DA PRICAJU PRICE I TO IM JE POSAO? U KOJOJ RUBRICI S DRUGE STRANE OBJAVLJIVATI KRITIKE SRPSKIH FILMOVA KOJI SU ISPOD SVAKOG PROFESIONALNOG NIVOA? OVO SA ELEKTRONSKIM MEDIJIMA JE LJUBAK MODNI DETALJ... Jer, uprkos tome što je ovo delo dobrano zakasneli nastavak svima omiljenog filma iz 1992, pa i pored toga što ono predstavlja konačni bioskopski povratak za jednog od najboljih ovdašnjih reditelja Srđana Dragojevića nakon gotovo sedomogodišnje pauze ("Rane", 1998), izlazni utisci koje nedvosmisleno podstiče ova usiljena pučka komedija imaju mnogo više veze sa poznavanjem i baratanjem zakonitostima biznisa i apetitima masovne potrošnje, nego sa idejno-estetskim ili poetsko-zanatskim kriterijumima uobičajenim pri vrednovanju svakidašnjih kinematografskih dometa.DAKLE, ZAMERA DRAGOJEVICU STO SNIMANJE FILMA DOZIVLJAVA KAO POSAO I POKUSAJ DA SNIMI NESTO KOMUNIKATIVNO, A NE KAO LICNO-POETSKU ILI IDEJNO-ESTETSKU DELATNOST. OCIGLEDNO KRITICAR NE ZELI DA GOVORI O FILMU KOJI NEKO SNIMA IZ KOMERCIJALNIH POBUDA, IPAK NE NAVODI NAM O KOJIM FILMOVIMA BI ONDA TREBALO DA SE PISE U KULTURNOJ RUBRICI. VEROVATNO JE REC O FILMOVIMA KOJI SE PRAVE DA BI AUTORI IMALI CIME DA SE ZANIMAJU, I KAKO DA SE IZRAZE, POSTO NASEG KRITICARA NE ZANIMA FILM SNIMLJEN DA BI LJUDI IMALI STA DA GLEDAJU.

Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano NA OSNOVU CEGA OPRAVDANO? SNIMIO JE DOBRE FILMOVE? IZRAZAVAO JE SVOJE LICNE POETSKE I IDEJNE-ESTETSKE ZAHVATE? uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, INTERESANTNO OBJASNJENJE, NEKADASNJI KOSTA BI SE OVOM USPROTIVIO NAVODECI MAD MAX 2 KAO PRIMER FILMA SNIMLJENOG KAKO BI GEORGE MILLER DO KRAJA MOGAO DA ISPUNI VIZIJU KOJU JE TEK MOGAO DA NACNE U PRVOM FILMU, ILI RECIMO ALIENS, ILI RECIMO TERMINATOR 2, ILI KONACNO THE BOURNE SUPREMACY KOJI SE OVE GODINE NASAO NA LICNIM LISTAMA SVIH KRITICARA. CAK I U SLUCAJU DA SU OVI FILMOVI STICAJEM OKOLNOSTI PREVAZISLI IZVORNU ROBNU NAMENU, ZANIMLJIVO JE DA SE NISU NASLI NA LISTAMA EKONOMSKIH ANALITICARA ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. A U KOJIM JE TO PA FILMOVIMA DRAGOJEVIC BARATAO UZVISENIM RESENJIMA? DA LI JE PRVI FILM NEKI PRIMER UKUSNE I LJUPKE KOMEDIJE LISENE PSOVKI KOJA SE OBRACA SAMO NAJSOFISTICIRANIJIM GLEDAOCIMA. ILI SU TO `LEPA SELA...` ILI `RANE` U KOJIMA PORED SLICNOG HUMORA POSTOJI OSLANJANJE NA NAJKUTNIJE DRUSTVENE PROBLEME KOJI SU SVAKAKO POMOGLI I NASTANAK I DISTRIBUCIJU TIH FILMOVA? Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti. DAKLE, ON ZAMERA DRAGOJEVICU STO JE SNIMIO OVAJ FILM, TREBALO JE DA SNIMI NEKI DRUGI FILM, PA DA PRICAMO, A CINJENICA DA JE FILM I PO NJEGOVOM PRIZNAJU IZNAD SVEGA OSTALOG JE MARGINALNA. TO NIJE VAZNO, VAZNO JE SHVATITI DA JE DRAGOJEVIC USPEO DA OD FILMOTVORSTVA NAPRAVI BIZNIS. I TU JE GLAVNI PROBLEM. ZATO STO SRBI VALJDA NEMAJU PRAVO DA IGRAJU PO HOLIVUDSKIM PRAVILIMA.

Voljom trenutka, ekonomije i medija dotična odluka je - u međuvremenu - verovatno nekontrolisano poprimila i šire razmere, usled čega je film "Mi nismo anđeli 2" između letošnjeg snimanja i prošlonedeljne premijere izrastao i u neku vrstu poslednje šanse za domaću bioskopsku proizvodnju i distribuciju, a ta stečena, paradigmatična funkcija je takođe nešto što su Dragojević i njegov tim pokušali i već uspeli da ugrade u demonstrirani biznis-plan i potonju tržišnu strategiju. OVDE SE BAVI PITANJIMA MAERKETINGA A NE SAMIM FILMOM, CIME SE ISPOSTAVLJA DA MI NISMO ANDJELI 2 JESTE FILM O KOME SE MOZE GOVORITI U KULTURNOJ RUBRICI ALI DA ZAPRAVO OVA KRITIKA NIJE ZA KULTURNU RUBRIKU. Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti KAKO IZGLEDA SPONTANOST NA FILMU, TO BI BILO LEPO DA ME KRITICAR POUCI, ILI JE `SPONTANOST` O KOJOJ ON GOVORI SAMO PRIMER NJEGOVOG VESTOG BARATANJA RECIMA. DAKLE, KAKO MI ZNAMO DA JE NEKI FILM, ILI NEKO RESENJE U FILMU SPONTANO. STA JE TO? ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška HM, STA ZNACI DA JE NESTO FRISKO, SVEZE ILI HLADNO ILI NEPRIPREMLJENO? U KOM JE SMISLU OVO `SVEZE`. AKO KRITICAR UOPSTE MISLI NA `SVEZE`? AKO LICI NA DRAGOTIJA OD PRE SKORO 20 GODINA, ONDA NIJE BAS SVEZE, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, KOJIMA SU INACE VRVELI PRVI ANJELI a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima AKO JE NEKI LIK NERAZVIJEN, ONDA JE TESKO KARAKTER, MISLIM DA JE OVDE GOVORIO O TIPOVIMA, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.

U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca STA ZNACI AKO JE NEKO STRPJIV GLEDALAC? U CEMU JE RAZLIKA IZMEDJU STRPLJIVOG I NESTRPLJIVOG GLEDAOCA?STA ZNACI ZAHTEVAN GLEDALAC? NAROCITO ME ZANIMA STA ZNACI ZAHTEVAN GLEDALAC U KONTEKSTU SRPSKOG FILMA. NA OSNOVU CEGA JE GLEDALAC STEKAO PRAVA DA ZAHTEVA NESTO OD SRPSKOG FILMA? ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih. Međutim, dok je tamo, na Zapadu takozvani "prodakt plejsment" najčešće vešto zabašuren i funkcionalan, kod Dragojevića (i, dakle, kod nas!) ideje i sadržaj postaju predmet identičnog, paradoksalnog tretmana, namećući se kao bolno, kolektivno upozorenje na civilizacijski sunovrat kroz koji je prošao ne samo naš film, HM, DA LI FILM U KOME SE PROMOVISE OBILJE SIMBOLA POTROSACKOG DRUSTVA, ZAPADA, REDA, RADA I DISCIPLINE, PRIKAZUJE CIVILIZACIJSKI SUNOVRAT? MOZDA, ALI ONDA SE NE GOVORI O OBRAZU KAO MORALNOJ KATEGORIJI VEC KA NEVLADINOJ ORGANIZACIJI. NAROCITO, U HIPER-BRENDIRANOJ SRBIJI GDE JE LAZ UPRAVO AKO IZBEGAVAS BRENDOVE ili Dragojević kao jedna od njegovih perjanica, već i svi mi zajedno sa njima, u godinama između dva oprečna dela brenda "Mi nismo anđeli". DAKLE, KRITICAR JE ZGADJEN NAD TIME STO DRAGOJEVIC NIJE SNIMIO NEKI DRUGI FILM, A U OVOJ ZAVRSNICI CAK SIRI SVOJE TUMACENJE SA KONKRETNOG FILMA NA OPSTE, CIM POMINJE SVE `NAS` KOJI SMO POSRNULI. NAJPRE IDEJNO-ESTETSKI.

MEDJUTIM, OD SVIH `FILMSKIH` ARGUMENATA, OSTAJE ONAJ DA JE OVAJ FILM IZNAD OSTALIH, DA NIJE ZA NAJZAHTEVNIJU PUBLIKU, DA OBILUJE `PRODAKT PLEJSMENTIMA` I DA NE UGROZAVA DRAGOJEVICEV STATUS. I TU SE SVI `FILMSKI ARGUMENTI` OVE KRITIKE ISCRPLJUJU. SVE OSTALO JE SAMO POKUSAJ DA SE TI ARGUMENTI PRIKRIJU, UGUSE I INTERPRETIRAJU KAO NEGATIVNI.

RECJU, DA SE OVA KRITIKA BAVILA FILMOM OVAKO BI IZGLEDALA:

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears

Aleksandar D.Kostić

Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti.

Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.
U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih.


E SAD, OVA KRITIKA BI BILA JOS CISTIJA KADA BI SE BAVILA SAMO TIME STA JE DRAGOJEVIC SNIMIO A NE ONIM STA JE ZELEO I ONIM STO CE TEK MOZDA SNIMITI. `SJAJ U OCIMA` I `KAD PORASTEM BICU KENGUR` SU SA MANJIM KVALITETOM FILMSKIH ARGUMENATA TRETIRANI KAO POZITIVAN DOGADJAJ. PRILICNO ZAHVALJUJUCI I TOME STO SU BLIZI B92 OD PINKA.

Kostic ume sa recima i pismen je. To mu se ne moze osporiti. Medjutim, kriterijum mu nije jaca strana ovih dana. I to nazalost, ne zato sto ne zna. Vec zato sto svoje kritike stavlja u sluzbu dosta uskih interesa koji su nazaost i doveli srpsku kinematografiju do olupine koju opisuje u svom tekstu.

ako vas zanima nesto o samom filmu, citajte KURIR:

MI NISMO ANĐELI 2

Mi nismo anđeli 2 je film koji će morati snažno da se bori kako bi prevazišao sve predrasude srpske publike i filmske javnosti. To je nastavak kultne romantične komedije iz 1992. za koju većina gledalaca čuva mesto u srcu i svako u svojoj glavi ima nekakvu vlastitu viziju Anđela. U nastavku, maštanja više nema, Srđan Dragojević, potpisnik originala konkretizuje dalje avanture kultnih junaka beogradskog urbanog filma.

Razloga za strepnju od nastavka nema. Mi nismo anđeli 2 je odličan film koji verovatno neće moći da prevaziđe sentimentalnu vezanost za izvornik, ali ga u mnogim aspektima prevazilazi na estetskom planu. To većina gledalaca nažalost neće moći da prizna.

Nastavak se dešava šesnaest godina posle prvog filma (iako je od originala prošlo 13 godina). Nikola i Marina su se razveli. Njihova kći puni šesnaest godina i majka joj za rođendan poklanja kozmetički tretman koji će je učiniti ženom. Stari ženskaroš Nikola je zgrožen takvim preokretom. Priliku da odbrani kćerkinu čast dobija kada Marina otputuje i ostavi ga da je pričuva nekoliko dana.

Rad Srđana Dragojevića je proizveo tri jako važna srpska filma u protekloj deceniji. Njegov uticaj na povišavanje kvaliteta našeg filma je nesumnjiv. Nažalost, čini se da je Dragojević zadržao kvalitet samo u okviru svojih filmova dok je njegov širi uticaj iznedrio bezbrojne epigone koji su neuspešno pokušavali da ga slede. Urbani milje romantične komedije je bio okidač za sledbeništvo Raše Andrića, a ratni i gangsterski milje za sve ostalo.

Dragojevićev uspeh je večito osenčen činjenicom da je on bio jedini iz šire rediteljske scene koji je uspeo da opstane u surovim danima koji su zadesili kinematografiju i čitavu zemlju. Tu scenu su oličavali naslovi poput Kako je propao rokenrol i Telefomanija, studentski omnibus i TV film koji su ostali kao večita uvertira za potentne repertoarske opuse koji se nisu desili. Dakle, tu senku bacaju samo potencijali imena poput Gorana Gajića, koji nažalost nikada nisu realizovani i sada postoje samo kao nostalgija i deo alternativne istorije srpskog filma.

Ono što će ostati iza drugih Anđela jeste pre svega neuporediva zanatska veština i rediteljska preciznost koju prikazuje Srđan Dragojević. Njegovo pisanje i egzekucija materijala su za stepen iznad svega ostalog što se u našem filmu radi ovih godina, sasvim uz rame sa stranim repertoarskim filmovima ovog profila.

Dragojević nepogrešivo uspostavlja intenzitet komike, precizno inscenira prilično osetljive scene vizuelnog humora a po ambiciji određenih zahvata čak i prevazilazi domen romantične komedije. Rečju, Mi nismo anđeli 2 je film izuzetno veštog reditelja za koga nema tajni. Ili barem nema tajni koje bi mogao otkriti u Srbiji.

Film je strukturisan po uzoru na Dragotijev bioskopski sitkom Dalje prste, ona je jos mlada. Eventualna dramaturška zamerka se može dati izvesnoj repetitivnosti razdevičujuće pretnje Nikolinoj kćeri. Međutim, promena socijalnog predznaka pred mladim mužjakom rešava stvar. Druga primedba je činjenica da se prvi film završava prekretničkim događajem, to je ulazak u brak. Drugi film se vrti oko prvog poljupca i dodira koji jesu važni ali nemaju ezoteriju svete tajne koju brak nosi. Međutim, ako sagledamo da bi jedino pravedno okončanje nastavka braka bila smrt, mistifikcija prvog poljupca deluje kao jedan povoljan kompromis.

Najdragoceiji element stilizacije je hrabrost i ekstremizam humora koji Dragojević unosi u film. Koliko je prvi film pomerio granice humora u jugoslovenskoj kinematografiji, praktično uvodeći novi stepen tolerancije i svež žargon, toliko će i nastavak povisiti lestvicu srpskog bioskopskog humora. Štaviše, hrabrost nastavka stavlja izvesne autorske preorogative na ovaj sikvel. U kinematografiji poput naše, gde je komedija ipak dominantan žanr, čak i među izvozno-festivalskim proizvodima, Mi nismo anđeli 2 stoji kao prilično reprezentativan projekat.

Kao ko-autor filma se mora naglasiti i glavni glumac Nikola Kojo, koji je otelotvorio Dragojevićev postupak i u velikoj meri doprineo rezultatu sjajnom isporukom replika i ispunjavanjem zadatka. Kojo je nesumnjivo jedan od najboljih glumaca koje je srpski film imao u poslednjih nekoliko decenija a ta činjenica će postati nesumnjiva kada se i on sam pomiri sa njom. Mi nismo anđeli 2 je odličan povratak na veliku scenu gde pored jedinstvenog talenta, on poseduje i jednu nepotrošenost o kojoj ostatak izmoždenih srpskih glumaca može samo da sanja.

U rukama Srđana Dragojevića, sa Nikolom Kojom u kadru, Mi nismo anđeli 2 polazi u susret krhkim korenima srpskog repertoarskog filma koji su nicali početkom devedesetih. Možda bi ovakav film tada bio samo jedan među jednakima. Međutim, danas, to je samouveren razbijač bioskopskih blagajni, i posle svih epigona, dovoljno snažno ostvarenje da nas podseti na čas kada je beogradski urbani film bio jedna vitalna i lekovita pojava. Srđan Dragojević je postao punokrvni reditelj koji sa ovim filmom dostiže zrelost i isporučuje jedan od najhrabrijih i najautentičnijih srpskih blokbastera u poslednjih deset godina.

Dimitrije Vojnov


KAKVE JE DA JE, OVA IZ KURIRA GOVORI O FILMU. CIME JE BLIZA ZANRU FILMSKE KRITIKE, A SAMIM TIM I KULTURNOJ RUBRICI...

#294 loveless

loveless
  • Members
  • 761 posts

Posted 16 February 2005 - 16:07

zao mi je sto vasa rasprava nece preduprediti dugogodisnji incest izmedju svih clanova dzet-set elite, od "intelektualaca" kojima manjka kapitala do onih koji poseduju kapital i kupuju koga stignu. a svi se samo guraju da budu kupljeni. nisam gledala ovaj film, i vec dugo mu se NE radujem. malo mi se gadi citava prica. i dalje se jasnije secam dragojevicevog besnog pljuvanja pink kulture, pa sada njegov njegov zagrljaj sa mitrovicem i dalje deluje kao insert iz nekog loseg filma, nego iz realnosti...
ali, da podsetim, svako kome ovaj film nije smesan, taj je moron, to bi vam sad SD rekao. i dodao bi da je takodje svako moron ko ne pristane da radi za pare.
a da su svi umesani, jesu.
ja to sve ne mogu da pratim.

#295 Herr

Herr
  • Members
  • 2,251 posts

Posted 16 February 2005 - 19:04

Tog jutra se Srdjan Dragojevic probudio spreman da ga smatraju velikim reziserom. biggrin.gif

#296 ToniAdams

ToniAdams
  • Members
  • 1,311 posts

Posted 16 February 2005 - 23:36

QUOTE(Crippled Avenger @ 16 Feb 2005, 15:15)
lubo, nije rec o zameni teza. nikada nisi ni imala argumente. niti je kriticar od koga imam da ucim imao argumente.

a pravo da ti kazem, dosta mi je vise da ja samo kazem sta mislim a onda ostali koji ni ne mogu da misle jer nisu gledali to o cemu pokusavaju da se izraze komentarisu okolo, i zagovaraju stvari koje su neodbranjive.

a sto se tice kritike iz DANASa, napravicu malu pokaznu vezbu kojom cu pokusati dokazem koliko je filmska kritika iz KURIRA zapravo superiornija od njihove.

evo, pogledajmo DANASovu kritiku potom prigodno objavljenu i na sajtu B92...

PRVO DA JE VIDIMO U NJENOM INTEGRALNOM OBLIKU:

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears




Srđan Dragojević: Između ekonomske i kulturne rubrike



Aleksandar D.Kostić
Osnovna dilema koja prati odveć dugo i očito masovno priželjkivanu premijeru filma "Mi nismo anđeli 2" svakako se ogleda u pitanju treba li kritike ovog (i ovakvog) ostvarenja pisati i objavljivati u kulturnim ili u poslovnim i marketinškim rubrikama novina, magazina i raznorodnih elektronskih medija. Jer, uprkos tome što je ovo delo dobrano zakasneli nastavak svima omiljenog filma iz 1992, pa i pored toga što ono predstavlja konačni bioskopski povratak za jednog od najboljih ovdašnjih reditelja Srđana Dragojevića nakon gotovo sedomogodišnje pauze ("Rane", 1998), izlazni utisci koje nedvosmisleno podstiče ova usiljena pučka komedija imaju mnogo više veze sa poznavanjem i baratanjem zakonitostima biznisa i apetitima masovne potrošnje, nego sa idejno-estetskim ili poetsko-zanatskim kriterijumima uobičajenim pri vrednovanju svakidašnjih kinematografskih dometa.
Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti.
Voljom trenutka, ekonomije i medija dotična odluka je - u međuvremenu - verovatno nekontrolisano poprimila i šire razmere, usled čega je film "Mi nismo anđeli 2" između letošnjeg snimanja i prošlonedeljne premijere izrastao i u neku vrstu poslednje šanse za domaću bioskopsku proizvodnju i distribuciju, a ta stečena, paradigmatična funkcija je takođe nešto što su Dragojević i njegov tim pokušali i već uspeli da ugrade u demonstrirani biznis-plan i potonju tržišnu strategiju. Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.
U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih. Međutim, dok je tamo, na Zapadu takozvani "prodakt plejsment" najčešće vešto zabašuren i funkcionalan, kod Dragojevića (i, dakle, kod nas!) ideje i sadržaj postaju predmet identičnog, paradoksalnog tretmana, namećući se kao bolno, kolektivno upozorenje na civilizacijski sunovrat kroz koji je prošao ne samo naš film, ili Dragojević kao jedna od njegovih perjanica, već i svi mi zajedno sa njima, u godinama između dva oprečna dela brenda "Mi nismo anđeli".




PRILAZEM JE OVDE SA KOMENTARIMA...

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears


Aleksandar D.Kostić

Osnovna dilema koja prati odveć dugo i očito masovno priželjkivanu premijeru filma "Mi nismo anđeli 2" svakako se ogleda u pitanju treba li kritike ovog (i ovakvog) ostvarenja pisati i objavljivati u kulturnim ili u poslovnim i marketinškim rubrikama novina, magazina i raznorodnih elektronskih medija.
U KOJIM RUBRIKAMA ONDA OBJAVITI KRITIKU BILO KOG HOLIVUDSKOG FILMA PRAVLJENOG, PRE SVEGA DA ZARADI NOVAC, OD LJUDI KOJI SU PLACENI DA PRICAJU PRICE I TO IM JE POSAO? U KOJOJ RUBRICI S DRUGE STRANE OBJAVLJIVATI KRITIKE SRPSKIH FILMOVA KOJI SU ISPOD SVAKOG PROFESIONALNOG NIVOA? OVO SA ELEKTRONSKIM MEDIJIMA JE LJUBAK MODNI DETALJ... Jer, uprkos tome što je ovo delo dobrano zakasneli nastavak svima omiljenog filma iz 1992, pa i pored toga što ono predstavlja konačni bioskopski povratak za jednog od najboljih ovdašnjih reditelja Srđana Dragojevića nakon gotovo sedomogodišnje pauze ("Rane", 1998), izlazni utisci koje nedvosmisleno podstiče ova usiljena pučka komedija imaju mnogo više veze sa poznavanjem i baratanjem zakonitostima biznisa i apetitima masovne potrošnje, nego sa idejno-estetskim ili poetsko-zanatskim kriterijumima uobičajenim pri vrednovanju svakidašnjih kinematografskih dometa.DAKLE, ZAMERA DRAGOJEVICU STO SNIMANJE FILMA DOZIVLJAVA KAO POSAO I POKUSAJ DA SNIMI NESTO KOMUNIKATIVNO, A NE KAO LICNO-POETSKU ILI IDEJNO-ESTETSKU DELATNOST. OCIGLEDNO KRITICAR NE ZELI DA GOVORI O FILMU KOJI NEKO SNIMA IZ KOMERCIJALNIH POBUDA, IPAK NE NAVODI NAM O KOJIM FILMOVIMA BI ONDA TREBALO DA SE PISE U KULTURNOJ RUBRICI. VEROVATNO JE REC O FILMOVIMA KOJI SE PRAVE DA BI AUTORI IMALI CIME DA SE ZANIMAJU, I KAKO DA SE IZRAZE, POSTO NASEG KRITICARA NE ZANIMA FILM SNIMLJEN DA BI LJUDI IMALI STA DA GLEDAJU.

Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano NA OSNOVU CEGA OPRAVDANO? SNIMIO JE DOBRE FILMOVE? IZRAZAVAO JE SVOJE LICNE POETSKE I IDEJNE-ESTETSKE ZAHVATE? uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, INTERESANTNO OBJASNJENJE, NEKADASNJI KOSTA BI SE OVOM USPROTIVIO NAVODECI MAD MAX 2 KAO PRIMER FILMA SNIMLJENOG KAKO BI GEORGE MILLER DO KRAJA MOGAO DA ISPUNI VIZIJU KOJU JE TEK MOGAO DA NACNE U PRVOM FILMU, ILI RECIMO ALIENS, ILI RECIMO TERMINATOR 2, ILI KONACNO THE BOURNE SUPREMACY KOJI SE OVE GODINE NASAO NA LICNIM LISTAMA SVIH KRITICARA. CAK I U SLUCAJU DA SU OVI FILMOVI STICAJEM OKOLNOSTI PREVAZISLI IZVORNU ROBNU NAMENU, ZANIMLJIVO JE DA SE NISU NASLI NA LISTAMA EKONOMSKIH ANALITICARA ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. A U KOJIM JE TO PA FILMOVIMA DRAGOJEVIC BARATAO UZVISENIM RESENJIMA? DA LI JE PRVI FILM NEKI PRIMER UKUSNE I LJUPKE KOMEDIJE LISENE PSOVKI KOJA SE OBRACA SAMO NAJSOFISTICIRANIJIM GLEDAOCIMA. ILI SU TO `LEPA SELA...` ILI `RANE` U KOJIMA PORED SLICNOG HUMORA POSTOJI OSLANJANJE NA NAJKUTNIJE DRUSTVENE PROBLEME KOJI SU SVAKAKO POMOGLI I NASTANAK I DISTRIBUCIJU TIH FILMOVA? Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti. DAKLE, ON ZAMERA DRAGOJEVICU STO JE SNIMIO OVAJ FILM, TREBALO JE DA SNIMI NEKI DRUGI FILM, PA DA PRICAMO, A CINJENICA DA JE FILM I PO NJEGOVOM PRIZNAJU IZNAD SVEGA OSTALOG JE MARGINALNA. TO NIJE VAZNO, VAZNO JE SHVATITI DA JE DRAGOJEVIC USPEO DA OD FILMOTVORSTVA NAPRAVI BIZNIS. I TU JE GLAVNI PROBLEM. ZATO STO SRBI VALJDA NEMAJU PRAVO DA IGRAJU PO HOLIVUDSKIM PRAVILIMA.

Voljom trenutka, ekonomije i medija dotična odluka je - u međuvremenu - verovatno nekontrolisano poprimila i šire razmere, usled čega je film "Mi nismo anđeli 2" između letošnjeg snimanja i prošlonedeljne premijere izrastao i u neku vrstu poslednje šanse za domaću bioskopsku proizvodnju i distribuciju, a ta stečena, paradigmatična funkcija je takođe nešto što su Dragojević i njegov tim pokušali i već uspeli da ugrade u demonstrirani biznis-plan i potonju tržišnu strategiju. OVDE SE BAVI PITANJIMA MAERKETINGA A NE SAMIM FILMOM, CIME SE ISPOSTAVLJA DA MI NISMO ANDJELI 2 JESTE FILM O KOME SE MOZE GOVORITI U KULTURNOJ RUBRICI ALI DA ZAPRAVO OVA KRITIKA NIJE ZA KULTURNU RUBRIKU. Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti KAKO IZGLEDA SPONTANOST NA FILMU, TO BI BILO LEPO DA ME KRITICAR POUCI, ILI JE `SPONTANOST` O KOJOJ ON GOVORI SAMO PRIMER NJEGOVOG VESTOG BARATANJA RECIMA. DAKLE, KAKO MI ZNAMO DA JE NEKI FILM, ILI NEKO RESENJE U FILMU SPONTANO. STA JE TO? ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška HM, STA ZNACI DA JE NESTO FRISKO, SVEZE ILI HLADNO ILI NEPRIPREMLJENO? U KOM JE SMISLU OVO `SVEZE`. AKO KRITICAR UOPSTE MISLI NA `SVEZE`? AKO LICI NA DRAGOTIJA OD PRE SKORO 20 GODINA, ONDA NIJE BAS SVEZE, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, KOJIMA SU INACE VRVELI PRVI ANJELI a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima AKO JE NEKI LIK NERAZVIJEN, ONDA JE TESKO KARAKTER, MISLIM DA JE OVDE GOVORIO O TIPOVIMA, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.

U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca STA ZNACI AKO JE NEKO STRPJIV GLEDALAC? U CEMU JE RAZLIKA IZMEDJU STRPLJIVOG I NESTRPLJIVOG GLEDAOCA?STA ZNACI ZAHTEVAN GLEDALAC? NAROCITO ME ZANIMA STA ZNACI ZAHTEVAN GLEDALAC U KONTEKSTU SRPSKOG FILMA. NA OSNOVU CEGA JE GLEDALAC STEKAO PRAVA DA ZAHTEVA NESTO OD SRPSKOG FILMA? ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih. Međutim, dok je tamo, na Zapadu takozvani "prodakt plejsment" najčešće vešto zabašuren i funkcionalan, kod Dragojevića (i, dakle, kod nas!) ideje i sadržaj postaju predmet identičnog, paradoksalnog tretmana, namećući se kao bolno, kolektivno upozorenje na civilizacijski sunovrat kroz koji je prošao ne samo naš film, HM, DA LI FILM U KOME SE PROMOVISE OBILJE SIMBOLA POTROSACKOG DRUSTVA, ZAPADA, REDA, RADA I DISCIPLINE, PRIKAZUJE CIVILIZACIJSKI SUNOVRAT? MOZDA, ALI ONDA SE NE GOVORI O OBRAZU KAO MORALNOJ KATEGORIJI VEC KA NEVLADINOJ ORGANIZACIJI. NAROCITO, U HIPER-BRENDIRANOJ SRBIJI GDE JE LAZ UPRAVO AKO IZBEGAVAS BRENDOVE ili Dragojević kao jedna od njegovih perjanica, već i svi mi zajedno sa njima, u godinama između dva oprečna dela brenda "Mi nismo anđeli". DAKLE, KRITICAR JE ZGADJEN NAD TIME STO DRAGOJEVIC NIJE SNIMIO NEKI DRUGI FILM, A U OVOJ ZAVRSNICI CAK SIRI SVOJE TUMACENJE SA KONKRETNOG FILMA NA OPSTE, CIM POMINJE SVE `NAS` KOJI SMO POSRNULI. NAJPRE IDEJNO-ESTETSKI.

MEDJUTIM, OD SVIH `FILMSKIH` ARGUMENATA, OSTAJE ONAJ DA JE OVAJ FILM IZNAD OSTALIH, DA NIJE ZA NAJZAHTEVNIJU PUBLIKU, DA OBILUJE `PRODAKT PLEJSMENTIMA` I DA NE UGROZAVA DRAGOJEVICEV STATUS. I TU SE SVI `FILMSKI ARGUMENTI` OVE KRITIKE ISCRPLJUJU. SVE OSTALO JE SAMO POKUSAJ DA SE TI ARGUMENTI PRIKRIJU, UGUSE I INTERPRETIRAJU KAO NEGATIVNI.

RECJU, DA SE OVA KRITIKA BAVILA FILMOM OVAKO BI IZGLEDALA:

Usiljena pučka komedija


MI NISMO ANĐELI 2; SCG, 2005; proizvodnja: Delirijum Films, Pink internešnel kompani i Ministarstvo kulture Republike Srbije; scenarista i reditelj: Srđan Dragojević; igraju: Nikola Kojo, Mirka Vasiljević, Srđan Todorović, Uroš Đurić, Milena Pavlović, Vesna Trivalić, Zoran Cvijanović, Goran Jevtić, Nenad Stojmenović, Luka Knežević, Miki Manojlović i drugi; distributer: Sinears

Aleksandar D.Kostić

Razume se, visoka autorska reputacija koju sasvim opravdano uživa Dragojević nikako nije dovedena u pitanje aktuelnim ostvarenjem, pre svega zato što "Mi nismo anđeli 2" na formalnom planu zagovara, doseže i nameće standarde koji jednostavno ne postoje u onome što je danas preostalo od olupine srpskog filma, pa i zbog toga što je i laicima jasno da se nastavci prave pre svega iz ogoljenih i ultimativnih komercijalnih pobuda i interesa, ali je sračunata površnost i prizemnost sa kojom se ovaj reditelj naprasno vratio svojoj staroj priči i većini njenih junaka ipak indikator činjenice da su njegova motivacija, pa i inspiracija ovom prilikom bile hotimično i maksimalno zauzdane totalnim kalkulantstvom. Baš tako i baš tada je Dragojević kao pripovedač, stilista, inovator ili provokator odlučio da privremeno kapitulira pred Dragojevićem kao producentom i menadžerom, svesno hvatajući takvim potezom poslednji produkcioni i finansijski zalet za neke drugačije, hrabrije, dostojanstvenije i (možda?) već jednom prežaljene poduhvate u bliskoj budućnosti.

Prilično logično, ostvarenje izniklo iz kombinacije navedenih pretpostavki i ciljeva nema ni trunku spontanosti ili lucidnosti izvornih "Mi nismo anđeli", ali je zato ova friška, farsična pripovest o ocu, bivšem plejboju i ozloglašenom švaleru koji je primoran da bdi nad čašću svoje maloletne ćerke radikalno i otvoreno prepuštena plitkim, tek sporadično pitkim i mahom vulgarnim šalama, a zatim i dopunjena programski nerazvijenim i karikaturalnim karakterima, kao i fizičkim gegovima koji olako i potpuno podređuju vlastitu svežinu i smislenost glasnoj i zaboravljivoj efektnosti.
U nedvosmislenom odsustvu ideja, a iza te bučne, dimne zavese strpljivog, pronicljivog ili iole zahtevnijeg gledaoca ne čeka skoro ništa, pa odjednom i tu analiza Dragojevićevog menadžerskog trijumfa postaje - na neki iščašeni način - eventualno opravdanje za sva izneverena očekivanja. I zaista, "Mi nismo anđeli 2" na dotičnom planu lako grabi ka svetskim normama, ispeglano, domišljato, vrlo uzorno dizajnirano i sveprisutno opslužujući svoje mnogobrojne i moćne sponzore ("Krajsler", "Dureks", "Lav", itd), kako u samim salama - tako i mimo njih.


E SAD, OVA KRITIKA BI BILA JOS CISTIJA KADA BI SE BAVILA SAMO TIME STA JE DRAGOJEVIC SNIMIO A NE ONIM STA JE ZELEO I ONIM STO CE TEK MOZDA SNIMITI. `SJAJ U OCIMA` I `KAD PORASTEM BICU KENGUR` SU SA MANJIM KVALITETOM FILMSKIH ARGUMENATA TRETIRANI KAO POZITIVAN DOGADJAJ. PRILICNO ZAHVALJUJUCI I TOME STO SU BLIZI B92 OD PINKA.

Kostic ume sa recima i pismen je. To mu se ne moze osporiti. Medjutim, kriterijum mu nije jaca strana ovih dana. I to nazalost, ne zato sto ne zna. Vec zato sto svoje kritike stavlja u sluzbu dosta uskih interesa koji su nazaost i doveli srpsku kinematografiju do olupine koju opisuje u svom tekstu.

ako vas zanima nesto o samom filmu, citajte KURIR:

MI NISMO ANĐELI 2

Mi nismo anđeli 2 je film koji će morati snažno da se bori kako bi prevazišao sve predrasude srpske publike i filmske javnosti. To je nastavak kultne romantične komedije iz 1992. za koju većina gledalaca čuva mesto u srcu i svako u svojoj glavi ima nekakvu vlastitu viziju Anđela. U nastavku, maštanja više nema, Srđan Dragojević, potpisnik originala konkretizuje dalje avanture kultnih junaka beogradskog urbanog filma.

Razloga za strepnju od nastavka nema. Mi nismo anđeli 2 je odličan film koji verovatno neće moći da prevaziđe sentimentalnu vezanost za izvornik, ali ga u mnogim aspektima prevazilazi na estetskom planu. To većina gledalaca nažalost neće moći da prizna.

Nastavak se dešava šesnaest godina posle prvog filma (iako je od originala prošlo 13 godina). Nikola i Marina su se razveli. Njihova kći puni šesnaest godina i majka joj za rođendan poklanja kozmetički tretman koji će je učiniti ženom. Stari ženskaroš Nikola je zgrožen takvim preokretom. Priliku da odbrani kćerkinu čast dobija kada Marina otputuje i ostavi ga da je pričuva nekoliko dana.

Rad Srđana Dragojevića je proizveo tri jako važna srpska filma u protekloj deceniji. Njegov uticaj na povišavanje kvaliteta našeg filma je nesumnjiv. Nažalost, čini se da je Dragojević zadržao kvalitet samo u okviru svojih filmova dok je njegov širi uticaj iznedrio bezbrojne epigone koji su neuspešno pokušavali da ga slede. Urbani milje romantične komedije je bio okidač za sledbeništvo Raše Andrića, a ratni i gangsterski milje za sve ostalo.

Dragojevićev uspeh je večito osenčen činjenicom da je on bio jedini iz šire rediteljske scene koji je uspeo da opstane u surovim danima koji su zadesili kinematografiju i čitavu zemlju. Tu scenu su oličavali naslovi poput Kako je propao rokenrol i Telefomanija, studentski omnibus i TV film koji su ostali kao večita uvertira za potentne repertoarske opuse koji se nisu desili. Dakle, tu senku bacaju samo potencijali imena poput Gorana Gajića, koji nažalost nikada nisu realizovani i sada postoje samo kao nostalgija i deo alternativne istorije srpskog filma.

Ono što će ostati iza drugih Anđela jeste pre svega neuporediva zanatska veština i rediteljska preciznost koju prikazuje Srđan Dragojević. Njegovo pisanje i egzekucija materijala su za stepen iznad svega ostalog što se u našem filmu radi ovih godina, sasvim uz rame sa stranim repertoarskim filmovima ovog profila.

Dragojević nepogrešivo uspostavlja intenzitet komike, precizno inscenira prilično osetljive scene vizuelnog humora a po ambiciji određenih zahvata čak i prevazilazi domen romantične komedije. Rečju, Mi nismo anđeli 2 je film izuzetno veštog reditelja za koga nema tajni. Ili barem nema tajni koje bi mogao otkriti u Srbiji.

Film je strukturisan po uzoru na Dragotijev bioskopski sitkom Dalje prste, ona je jos mlada. Eventualna dramaturška zamerka se može dati izvesnoj repetitivnosti razdevičujuće pretnje Nikolinoj kćeri. Međutim, promena socijalnog predznaka pred mladim mužjakom rešava stvar. Druga primedba je činjenica da se prvi film završava prekretničkim događajem, to je ulazak u brak. Drugi film se vrti oko prvog poljupca i dodira koji jesu važni ali nemaju ezoteriju svete tajne koju brak nosi. Međutim, ako sagledamo da bi jedino pravedno okončanje nastavka braka bila smrt, mistifikcija prvog poljupca deluje kao jedan povoljan kompromis.

Najdragoceiji element stilizacije je hrabrost i ekstremizam humora koji Dragojević unosi u film. Koliko je prvi film pomerio granice humora u jugoslovenskoj kinematografiji, praktično uvodeći novi stepen tolerancije i svež žargon, toliko će i nastavak povisiti lestvicu srpskog bioskopskog humora. Štaviše, hrabrost nastavka stavlja izvesne autorske preorogative na ovaj sikvel. U kinematografiji poput naše, gde je komedija ipak dominantan žanr, čak i među izvozno-festivalskim proizvodima, Mi nismo anđeli 2 stoji kao prilično reprezentativan projekat.

Kao ko-autor filma se mora naglasiti i glavni glumac Nikola Kojo, koji je otelotvorio Dragojevićev postupak i u velikoj meri doprineo rezultatu sjajnom isporukom replika i ispunjavanjem zadatka. Kojo je nesumnjivo jedan od najboljih glumaca koje je srpski film imao u poslednjih nekoliko decenija a ta činjenica će postati nesumnjiva kada se i on sam pomiri sa njom. Mi nismo anđeli 2 je odličan povratak na veliku scenu gde pored jedinstvenog talenta, on poseduje i jednu nepotrošenost o kojoj ostatak izmoždenih srpskih glumaca može samo da sanja.

U rukama Srđana Dragojevića, sa Nikolom Kojom u kadru, Mi nismo anđeli 2 polazi u susret krhkim korenima srpskog repertoarskog filma koji su nicali početkom devedesetih. Možda bi ovakav film tada bio samo jedan među jednakima. Međutim, danas, to je samouveren razbijač bioskopskih blagajni, i posle svih epigona, dovoljno snažno ostvarenje da nas podseti na čas kada je beogradski urbani film bio jedna vitalna i lekovita pojava. Srđan Dragojević je postao punokrvni reditelj koji sa ovim filmom dostiže zrelost i isporučuje jedan od najhrabrijih i najautentičnijih srpskih blokbastera u poslednjih deset godina.

Dimitrije Vojnov


KAKVE JE DA JE, OVA IZ KURIRA GOVORI O FILMU. CIME JE BLIZA ZANRU FILMSKE KRITIKE, A SAMIM TIM I KULTURNOJ RUBRICI...

Dimitrije, brate, aj' bar jos 10 puta ponovi svoju kritiku iz 'Kurira'...
Mozda onda odgledam vas film...

#297 stvorina

stvorina
  • Members
  • 286 posts

Posted 16 February 2005 - 23:47

meni prvo bilo glupo... posle sam se smejao...

#298 Reaction

Reaction
  • Banned
  • 447 posts

Posted 17 February 2005 - 01:25



-Jeli Boga ti
si cuo da je srdjan dobio lose kritike
na forumu b92?

-pu! jebem ti lebac!!!

Edited by Reaction, 17 February 2005 - 10:55.


#299 Takeshi

Takeshi
  • Members
  • 2,001 posts

Posted 17 February 2005 - 02:01

QUOTE(Crippled Avenger @ 16 Feb 2005, 15:15)
ako vas zanima nesto o samom filmu, citajte KURIR:

Samo da pojacam ovaj hajlajt ... pa u to ime:
* brate Avengeru, mooooolim te, nemoj vise (od jednom laugh.gif ) da nam nabacujes copy/paste tekstova iz Kurira. Koga zanima, 10 dindzi , nije mnogo, lako ce pronaci "kulturnu" rubriku te novine ... a ima i skraceno net-izdanje. Nije fer, zamisli koliko ljudi ovde (mozda) radi u drugim novinama, i na sta bi licio ovaj forum kad' bi krenuli redom da (se) citiraju. dry.gif

A ova "pokazna vezba"!? blink.gif
Kad' stupimo u telepatsku vezu sa autorom seciranog teksta, dobices odgovor (verovatno u dve reci lol_2.gif )

E da ne trolujem vise ... o MNA2 cu se izjasniti kad' ga pogledam (kapiram da ce biti na Pinku za jedno godinu dana)

ps. A da ne bude da sam zlonameran ... mislim da bi kriticar Kurira mogao da bude srpski Harry Knowles, samo da napravi svoj sajt.

edit:typo

Edited by Takeshi, 17 February 2005 - 02:14.


#300 Aule@

Aule@
  • Sleepers
  • 688 posts

Posted 17 February 2005 - 12:36

sranje