Jedan od razloga zasto ne zelim psa u kuci je i ovaj sa slike. Prati te i ide za tobom gdje god da podjes, pa i na wc. I te ceka ispred vrata i kad izadjes minut ili 5 kasnije, kao da te nije vidio mjesec dana. Ispocetka je zabavno, onda pocne da ide na zivce.
Jedini razlog da nabavim psa bi bio da obavlja neku funkciju osim da je ljubimac i kompanjon - morao bi da radi. Cuvanje ovaca, lov na pacove ili da vuce sanke, nije bitno sta - prvom prilikom kad mi takve usluge budu trebale, nabavicu si psa jer su psi generalno super.
Za ovce - Šarplaninac; za lov na vermine - domaći pas štakoraš; za sanjke - Husky; Moj zubar ima tibetanskog Mastiffa, monstruma teškog 50+ kila, koji pojede sve ono što mu (zubaru, ne Mastiffu) platim u vidu honorara. Počet ću zubara plaćati konzervama Pedigree-Pala.
Psi su, dakako super. Moj pok. stari je krajem pedesetih imao njemačkog ovčara named Jeep, dobijenog od Narodne milicije (radio je nekakav inženjerski posao za njihovu upravu). Dresiran je bio tako da bi se na stol stavio pršut, a Jeep bi sjedio ispod stola, oblizivao se, ali nikad nije ni pomislio zgrabiti meso.
Safalade? Cijenim, ako su prave, kao iz moje omiljene charcuterie na Place Merode. Svinjetina i govedina, najbolji komadi. Tamo rade i hrenovke/viršle/francforters, od čiste teleće pjene, kao i cijelu gamu bijelih i crnih krvavica (boudins), te razne pečenice sa obiljem začina. Prodaju i odličan senf.
Franšiza je, naravno igra riječima (Belgijanci imaju poseban autoironični smisao za humor) - Roi du boudin (kralj kobasice) se izgovara slično kao Roi Baudouin (zadnji belgijski kralj Konga) i sin kontroverznog Leopolda III, koji je bio prisiljen abdicirati, jer poslije njemačke okupacije nije napustio Belgiju. Sam Baudouin je abdicirao na jedan dan, kad se održavao referendum o pravu na abortus, što kralj, kao uvjereni katolik nije bio spreman prihvatiti, pa je abdicirao na dan referenduma.
Roi du boudin!
Inače, bio je prilično omiljen.
P.S. U Louisiani se sve kobasice (ne samo krvavice) nazivaju les boudins.
Mali turbo psić (inače ursprunglich, lovac štakora, danas se ovaj moj boji našeg agapornis papagaja), je konačno posle zime istrčao napolje na dugačku šetnju bez povodca. Ili je bila zima, pa smo bili kratko napolju, ili je bio mrak, pa ga nisam puštao. A bogami je dosta i čuvao stolicu u Malešickom mikropivovaru...