549 replies to this topic

[Laszlo]

Evo jednog misljenja protiv privatizacije vode. Da vidimo ima li onih koji misle da je to dobro resenje?


- piše Miroslav Zec


Trgovina vodom danas je ogroman posao, težak oko 500 milijardi amerièkih dolara, a predviða se da æe u nekoliko narednih godina dosegnuti i tri bilijarde. To je ujedno i jedan od najbrže rastuæih sektora globalne privrede; 1990. godine privatne vodoopskrbne usluge postojale su u svega 12 država, a danas postoje u njih 56 i opslužuju 545 milijuna ljudi, što je 9 posto èovjeèanstva. Rijeè je o iznimno centraliziranom biznisu - tri najveæe korporacije drže veliku veæinu tržišta. Prvak je francuski SUEZ, koji opslužuje 117,4 milijuna ljudi. Drugo mjesto sa 108,2 milijuna mušterija drži takoðer francuska kompanija - Veolia Enviroment, bivši Vivendi. Njemaèka korporacija RWE je treæa, ona napaja 69,5 milijuna grla. «Nacionalnost» ovih tvrtki nije nevažna; voda je, naime, pretežno europski biznis - od sedam najveæih, šest je europskih korporacija. Èak su i ogromne amerièke korporacije poput Enrona i Bechtela nauèile važnu lekciju kada su se upustile u posao s vodom – dopušteno im je obavljati samo manje projekte koji ne privuku pozornost francuskih divova.
Razvijene i nerazvijene zemlje u jednoj su stvari jednake, a to je postojanje pritisaka da se voda privatizira. No, dok su u razvijenim zemljama ti pritisci rezultat unutarnje politike i lobiranja moænih korporacija, pritisak na nerazvijene dolazi izvana - institucije koje najintenzivnije «pritišæu» jesu Meðunarodni monetarni fond i Svjetska banka.
Taktika koju MMF i SB koriste pri nagovaranju zemalja u razvoju trostruka je – ponekad je to nametanje privatizacije kao uvjeta za dobivanje kredita i zajmova, drugi put davanje prednosti pri financiranju privatnih projekata naspram inicijativa javnog sektora, a nekad i izravno nagovaranje siromašnih vlada na privatizaciju vode kako bi smanjile vanjski dug.
No, te dvije nisu i jedine nadnacionalne institucije koje se aktivno zalažu za privatizaciju vodnih bogatstava; taj je proces visoko i na listi prioriteta Europske banke za obnovu i razvoj, ali i same Europske Unije. S «približavanjem Hrvatske europskim integracijama», što je omiljena fraza naših politièara, bilo bi ravno èudu kada bi proces privatizacije zaobišao naše vodene resurse. Strani nam primjeri, nažalost, sugeriraju kako to neæe biti nimalo ugodno iskustvo.

VLASNICI KIŠE
Jedna od zemalja koja je najdalje odmakla u procesu privatizacije vode jest Velika Britanija, u kojoj je vodoopskrbni sustav privatiziran još osamdesetih godina, za vladavine Margaret Thatcher. Kao kolijevka kapitalizma, to je i zemlja u kojoj je voda najtemeljitije privatizirana – dok se obièno privatiziraju usluge ili daje koncesija na korištenje izvora, u Britaniji su vodna bogatstva u cijelosti prešla u privatne ruke. Cijene vode diljem zemlje otad su prosjeèno porasle 67 posto, s pojedinaènim poskupljenjima i do 450 posto. Divljanje cijena rezultiralo je, pak, iskljuèenjima više tisuæa korisnika koji si vodu više nisu mogli priuštiti, a opæe smanjenje dostupnosti pitke vode dovelo je do šesterostrukog porasta uèestalosti dizenterije. Privatizacija vode tako je privukla i prilièno neoèekivanu osudu Britanskog medicinskog udruženja.
Koliko su neobuzdani apetiti privatnih kompanija pokazuje sluèaj engleskog seljaka koji je bio prisiljen plaæati vodu premda se opskrbljivao iz vlastitog bunara. Objašnjenje je glasilo - kiša koja mu puni bunar u protivnom bi se slila u vodoopskrbni sustav, pa je dužan obeštetiti vlasnika.
Koliko god to èudno zvuèalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer ni drugdje u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te proèišæavanje i upotrebu mutne vode iz okoliša, ili u Boliviji, gdje je zbog vode izbio pravi ulièni rat. U bolivijskom gradu Cochabambi prava na distribuciju vode kupio je igraè s hrvatske autoceste – amerièki Bechtel, odnosno njegov ogranak Aguas de Tunari. Pravo na distribuciju gradske vode tada je naplaæeno manje od 20 tisuæa dolara, a koncesionar je odmah po sklapanju ugovora najavio kako æe udvostruèiti, potom i utrostruèiti cijenu vode. Kako u Boliviji, najsiromašnijoj zemlji Južne Amerike, prosjeèna mjeseèna plaæa iznosi svega 67 amerièkih dolara, raèuni za vodu mnogima su premašivali treæinu ukupnih prihoda, pa je došlo do vala štrajkova i uliènih prosvjeda. Diktator Hugo Banzer, koji je Bolivijce navikao tuæi još od sedamdesetih godina, na prosvjede je silovito odgovorio. Nakon gotovo èetiri mjeseca neobuzdanog uliènog nasilja u kojemu je, meðu ostalim, policija ubila 17-godišnjeg djeèaka hicem u lice, vlasti su ipak bile prisiljene popustiti, a Bechtel se morao povuæi iz Bolivije. Sluèaj je sada na sudu, a odšteta Bechtelu zbog kršenja ugovora zacijelo æe biti milijunska.

PAD KVALITETE VODE, LAŽI I KORUPCIJA
Monolitni argument kojim se redovito pravda privatizacija vode jest navodno usavršavanje vodovodnih sustava zahvaljujuæi privatnim investicijama. U praksi se ta laž otkriva u svojoj punoj velièini, i to èak i u razvijenim zemljama, a o treæem svijetu da i ne govorimo.
Udio vodoopskrbnih instalacija èije se stanje može okarakterizirati lošim u Velikoj je Britaniji izmeðu 1993. i 1998. godine porastao s 9 na 11 posto. S druge strane, izvješæe Inspektorata za kvalitetu pitke vode (DWI) iz 1998. godine pokazuje kako je porasla i zagaðenost vode; u èak 80 posto mreže premašene su dozvoljene kolièine nitrata, željeza, olova te raznih pesticida.
U Francuskoj je podignuta tužba protiv privatnih kompanija nakon što je otkriveno da 5,2 milijuna Francuza pije «bakteriološki neprihvatljivu» vodu, i to usprkos èinjenici da je voda u prosjeku 30 posto skuplja tamo gdje su usluge privatizirane.
Još je gora situacija u Južnoafrièkoj Republici, u kojoj nakon privatizacije u nekim krajevima zemlje vode, i to prljave, ima svega par sati na dan, s tim da ponegdje svakodnevno iz slavina nekoliko sati dnevno izlazi samo zrak, a da se pritom mjerila za potrošnju uredno «vrte».
Laži i korupcija takoðer su èest pratitelj prodora privatnih kompanija u vodoopskrbu. U Buenos Airesu francuska kompanija obvezala se uložiti milijardu amerièkih dolara u vodovodni sustav; uložili su 30 milijuna. Obeæali su i smanjiti cijene za 27 posto; poveæali su ih za 20 posto. Obeæali su i izgradnju postrojenja za proèišæavanje kanalizacije, ali, dakako, ni to nije ostvareno, pa se èak 95 posto masivne gradske kanalizacije izljeva u rijeku Plata.
U Jakarti su ugovori dodijeljeni kompanijama Thames Water (ogranak RWE) i Lyonnaise des Eaux, i to zato što su se u posao ukljuèile kompanije u vlasništvu dobrih prijatelja predsjednika Suhartoa.
Èeški primjer, s druge strane, nije zakonski upitan, ali upuæuje na nevidljivu moæ vodovlasnièkog lobija – lokalne su se vlasti ondje obvezale kompanijama koncesionarima nadoknaditi svaki moguæi gubitak u poslovanju.

SOCIJALNA, HUMANITARNA I EKOLOŠKA KATASTROFA
Što se tièe socijalnih troškova, oni su golemi i neravnopravno raspodijeljeni. Uz brojne otkaze koji gotovo neizbježno prate prijelaz vodoopskrbne djelatnosti u privatne ruke, neizbježna su i veæ spominjana masivna iskljuèenja siromašnih korisnika. U zemlji u kojoj je pitanje siromaštva uvijek i rasno pitanje, Južnoafrièkoj Republici, iskljuèivanje vode doseglo je razmjere humanitarne i zdravstvene katastrofe. Èak deset milijuna siromašnih Južnoafrikanaca iskljuèeno je iz sustava, a od te je brojke dva milijuna i izbaèeno iz svojih domova zbog neplaæenih raèuna za vodu. Kao izravna posljedica masovnog iskljuèenja pitke vode izbila je najgora epidemija kolere ikad zabilježena u toj zemlji. Oboljelo je 250 tisuæa ljudi, tristotinjak je umrlo.
Da problem nije «samo» zdravstvene prirode, veæ da poprima i razne druge konotacije, vidljivo je na primjeru Gane. Kako je u Gani uobièajeno da žene obavljaju poslove poput nabavke vode, kao izravna posljedica iskljuèivanja vodovodnih korisnika opada kvaliteta obrazovanja u djevojèica – one sada, umjesto da idu u školu, moraju u udaljena mjesta po èesto ionako nepitku vodu. Zapravo je stupanj obrazovanja djevojèica u opadanju èak i u obiteljima koje uspijevaju platiti raèune za vodu – kako su usluge poskupile, mnogim obiteljima na rubu preživljavanja školovanje djevojèica postalo je neprihvatljiv trošak. Inaèe, i u toj državi je kolera u porastu, a dospjela je i na neslavno drugo mjesto po uèestalosti neugodnog parazita Gvinejskog crva.
U nastanku je i ekološka katastrofa koju æe privatizacija vode, dokidajuæi konzervacijsku praksu, zasigurno iznjedriti. Kada voda postane roba, proizvoðaèi i distributeri s njom rade isto što i s drugom robom – nastoje potaknuti poveæanje potrošnje. Vodovodi se, osim toga, obièno privatiziraju zajedno s kanalizacijom, a privatnici potom upravo na sustavima za proèišæavanje nastoje srezati troškove (kao u Buenos Airesu).
U amerièkoj saveznoj državi Michigan vodi se sudski spor izmeðu lokalne zajednice i Nestleovog ogranka Ice Mountain Spring Water, koji, crpeæi gotovo 40 tisuæa litara vode na sat, uništava tamošnja jezera i moèvarno stanište. A ta je prièa metafora 21. stoljeæa – zastrašujuæa slika moænog i bezobzirnog sustava koji crpi okoliš do uništenja kako bi privilegiranim potrošaèima prodao zadnju preostalu robu na Zemlji – pravo na život.
Dobro došli u buduænost!

[headhunter]

                U nastanku je i ekološka katastrofa koju æe privatizacija vode, dokidajuæi konzervacijsku praksu, zasigurno iznjedriti. Kada voda postane roba, proizvoðaèi i distributeri s njom rade isto što i s drugom robom – nastoje potaknuti poveæanje potrošnje. Vodovodi se, osim toga, obièno privatiziraju zajedno s kanalizacijom, a privatnici potom upravo na sustavima za proèišæavanje nastoje srezati troškove (kao u Buenos Airesu).
         

<{POST_SNAPBACK}>

tema je preobimna,pitam se zašto koristiš futur ? možeš primetiti da je u poslednjih par godina jedan od najprofitabilnijih biznisa flaširanje vode,po kojem principu su proizvođači dobili mogućnost eksploatacije tih izvora jel'te javnog dobra,na tenderima?da li je ta oblast uređena zakonima? to je jedan aspekt
a drugi je pitanje racionalnosti upravljanja vodovodom & kanalizacijom od strane opštinskih uprava i monopolom koji imaju,ta preduzeća slabo ulažu u infrastrukturu(prečistače,cevi...)a mi ne plaćamo ekonomsku cenu vode više proizvoljnu....

[iDemo]

NIN je imao pre jedno godinu-dve vrlo pristojan dodatak na ovu temu. Korektno uradjen presek suituacije, vise u svetu a nekako manje u zemlji al' bez za/protiv. Informativno.

"Privatizacija vode" se u onom smislu u kome clanak govori tice svega drugog a najmanje same flashirane vode. Coca-cola, Nestle i ta ekipa flashira vodu a Suez i ostali poseduju (vlasnici cu) citavih sistema za vodosnabdevanje (akumulacija, cevovoda, sistema za preciscavanje i distribuciju). To cesto nije bash 100% vlasnistva (nego 49 ili 51) niti je direktno (nego preko lokalnih firmi koje su, opet, u njihovom vlasnistvu)...

Privatizacija sistema za vodosnabdevanje ide ruku pod ruku sa ostalim "srodnim" privatizacijama (ostala infrastruktura). I to, opet obicno, na preporuku (koja prelazi granice insistiranja) nekakvih WB i slicnih institucija. U isto vreme u 'normalnom' svetu (znam primer iz USofA, Australije i NZ) neki sredine imaju problem sa privatizacijom pa se odlucuju za 'postojece stanje' (infrastruktura ostaje u vlasnistvu regionalne ili savezne administracije) ili za 'korporatizaciju' - osnivanje firmi koje su 100% u vlasnistvu drzave a koje posluju pod uslovima koji su sasvim trzisni ili su trzisni onoliko koliko je drzava dozvolila... Prihod firme se, u toku i na kraju finansijske godine, deli na deo koji ide deonicarima (znaci drzavi) i na deo koji ostaje firmi. Upravni odbor cine, naravno, mahom ljudi koji su 'instalirani' od vlasti (sto - zavisno od zemlje do zemlje moze da bude dobar pocetak za razne malverzacije, nije obavezno)...


Zanimljivosti na temu privatizacije vode (a i flashiranja):

In the maquiladora zones of Mexico, water is so scarce that babies and children drink Coca-Cola and Pepsi instead.

The wars of the next century will be about water.

1. World Bank and Multinational Corporations Seek to Privatize Water

Global consumption of water is doubling every 20 years and multinational
corporations are trying to monopolize water supplies around the world.
International Forum on Globalization: Special Report: The Global Water
Crisis and the Commodification of the World's Water Supply by Maude Barlow,
THIS, Just Add Water by Jim Shultz, In These Times, Water Fallout:
Bolivians Battle Globalization by Jim Shultz, Canadian Dimension,
Monsanto's Billion-Dollar Water Monopoly Plans by Vandana Shiva and Water
Fallout by Jim Shultz, San Francisco Bay Guardian, Trouble on Tap by Daniel
Zoll, and The Earth Wrecker by Pratap Chatterjee


Maude Barlow is a co-founder of the Blue Planet Project and the author, with Tony Clarke, of Blue Gold, The Fight to Stop Corporate Theft of the World's Water (Earthscan).

Koliko god to èudno zvuèalo, prisvajanje kiše nije rijedak primjer ni drugdje u svijetu; kao u Australiji, gdje su lokalne vlasti na više mjesta potpuno zabranile skupljanje kišnice te proèišæavanje i upotrebu mutne vode iz okoliša...

Ovo je vrlo neprecizna formulacija. Lokalne vlasti su zabranile 'lokalno' koriscenje vode u meri koja prelazi lokalne potrebe - da ne bi doslo do situacije u kojoj ce oni koji su uzvodno da potrose sto im treba a sacuvaju sto vise mogu (u manjim rezervoarima i malim akumulacijama na farmi) tako da onima nizvodno ne ostane nista ni za trosenje ni za cuvanje. Ova mera je (meni se cini) krajnje logicna i nema bash nikakve veze sa "privatizacijom vode" opisanom u ostatku clanka.


Tema je kompleksna a "javno mnjenje", pod anesteticima & lakim drogama, i u ovom slucaju kasni jedno 10ak godina za 'stanjem na terenu'...

[Hayek]

Vitalni resursi koji mogu lako da budu u nestasici niposto ne smeju da budu "svacije" vlasnistvo i pod kontrolom politicara. Jedino tako moze da se spreci rasipanje pijace vode za pranje plocnika ili zagadjivanje "javne", a zapravo nicije imovine.

Stvarno pitanje je zapravo: mozemo li da priustimo da i dalje voda bude pod kontrolom politike, umesto da trzisne cene racionalisu njenu potrosnju.

Evo vam jedna zanimljiva diskusija za one koji imaju brze internet veze i znaju engleski. Moj kolega Chambless ovde medju zeleno-crvenom koalicijom uspeva da efektno proda trzisno resenje za konzervaciju i racionalizaciju.

mms://video.valenciacc.edu/tv/tlc/Jack_Chambless/Water_Crisis_Forum.wmv

[Laszlo]

> umesto da trzisne cene racionalisu njenu potrosnju.

veoma neuko razmisljanje:
kompanije mogu da odluce da ne finansiraju preciscavanje vode ili prosirivanje kapaciteta ako im to ne donosi kratkorocni profit. stete koje pritom nastanu snose stanovnici koji nemaju vodu

[Laszlo]

> umesto da trzisne cene racionalisu njenu potrosnju.

ovo je tek ordinarna glupost. Sistemi za vodu su vezani za jedno lokalno podrucje i konkurencija nije moguca. Stanovnik Beograda ne moze da pije jeftiniju vodu iz recimo Arilja. Uz to, trzisne cene mogu postojati nezavisnood pitanja vlasnistva.

[Hayek]

Mislim da biste prvo morali da mucnete glavom pre nego sto tako reagujete:

- i prirodni monpol bi bio bolji nego ignorisanje trzisnih signala koji nas udare po glavi kada dodje do nestasica.

- snabdevanje vodom moze da se diversifikuje (vise ekploatacija na jednoj lokanoj oblasti).

- snabdevanje pijacom vodom vec funkcionise nezavisno od oblasti.

- formiranje trisnih cena direktno zavisi od vlasnistva. Privatni vlasnik ima interes da prati trzisne cene ili biva suocen sa gubitkom. Politicari nemaju takvo optercenje i prevashodno su opterecini kupovinom glasova. Voda je cesto u funkciji te "socijalne" politike kupovine izbora. Ako zelimo racionalnije koriscenje, onda nas privatna svojima moze samo obradovati, jerto daje bolju garanciju u vezi brige o resursima (privatni vlasnici bolje paze na svoju imovinu, posebno na onu koja donosi dobit, nego sto to cini politicar sa nicijim vlasnistvom).

Edited by Hayek, 23 January 2006 - 10:53.

[Laszlo]

>snabdevanje pijacom vodom vec funkcionise nezavisno od oblasti.

snabdevanje vodom apsolutno je zavisno od lokacija na kojoj su izvori. Recimo Boka Kotorska delimicno dobija vodu iz Hrvatske (Plat), ali izvori te iste vode su u Bosni (rep Srpska). U ovakvom slucaju politika igra ogromnu ulogu.

Dakle, u pitanju je izbor izmedju privatnog ili komunalnog (drzavnog) monopola. DRzavni je svakako bolji jer je na nesto sto nije nicije vlasnistvo moguce uticati. Privatnik moze da odluci da unisti svoje izvore ili da zaustavi eksploataciju. Ovakve slucajeve naci cete i u anglosaksonskoj literaturi, tzv anomalije trzista, primer - svetionici.

[iDemo]

Vitalni resursi koji mogu lako da budu u nestasici niposto ne smeju da budu "svacije" vlasnistvo i pod kontrolom politicara. Jedino tako moze da se spreci rasipanje pijace vode za pranje plocnika ili zagadjivanje "javne", a zapravo nicije imovine.

Stvarno pitanje je zapravo: mozemo li da priustimo da i dalje voda bude pod kontrolom politike, umesto da trzisne cene racionalisu njenu potrosnju.

<{POST_SNAPBACK}>

Voda koju kontrolise regionalna ili savezna administracija nikako nije "svacija". Osim toga, meni izgleda daleko primamljivije da ona bude pod 'kontrolom' politicara nego pod kontrolom neke privatne firme. Svejedno, ovo je vise stvar ukusa i, recimo, nekog sireg politickog opredeljenja. Praksa pokazuje da - eto - neki ljudi vole (a moze im se) da im politicari kontrolisu vodu (mnogobrojna manja i veca naselja u USofA) - dok neki drugi ne znaju tacno sta vole (a i ne moze im se nikako drugacije) pa im vodu kontrolisu, sa manje ili vise srece, razni Suez-i i slicne multinacionalne kompanije. I svima lepo.

Kao sto i u clanku pise - mnoge infrastukture su privatizovane i u 'normalnim' zapadnim zemljama (lib. kapitalizam, trziste i slicne trice) - medju njima i sistemi za vodosnabdevanje. Ima tome i vise od 10-15 godina. Mnogi od tih sistema su, eto slucaja - u tim istim 'normalnim' zemljama - otisli u kur@c: struja na NZ (kad je Auckland ostao par dana/nedelja bez struje), gas u Melbourne-u (Australija), vodovod u Sidneju (1998/9)... Ima toga jos za spisak. Logicna mera je - bremza i dodatna kontrola i, u nekim mestima po Americi, vracanje ovih sistema pod okrilje drzave. Sve ovo, naravno, ne vazi za zemlje treceg sveta (i one koje misle da to nisu) - tamo jos uvek (a po smernicama WB i ostalih) " trzisne cene racionalisu njenu potrosnju"...

[tarana]

što ne bi i vazduh privatizovali? privatnik će ga racionalnije koristiti, više će voditi računa o kvalitetu, eliminisaće neracionalnu potrošnju...
trotoare?
parkove?
pa privatnik će svakako bolje voditi računa o tim dobrima ali i naplaćivati šetnju.
ko hoće da šeta - molim lepo! neka plati!
o istom trošku privatizovati ljuljaške i klackalice.
jedan klac - dva dinara. al' ima budu ofarbane, remontovane, s jastučićima ispod guze. jedini problem je što ko nema para nema ni da se klacka. al klackalica i nije za svu decu.kao ni voda, vazduh, parkovi...

[iDemo]

što ne bi i vazduh privatizovali? privatnik će ga racionalnije koristiti, više će voditi računa o kvalitetu, eliminisaće neracionalnu potrošnju...

<{POST_SNAPBACK}>

To je u sledecoj turi...

[Brazilac]

Apropo teme,Bogdanovic & co. imaju u planu da privatizuju BVK(Beogradski vodovod i kanalizacija) i takvu akciju zustro forsiraju! Kao moguci partneri spominju se Izraelci,Austrijanci,Nemci,Francuzi...

[iDemo]

Pre 3-4 godine su dolazili, izmedju ostalih, ovi iz Suez-a - na vidjenje... Oni se valjda vode pod "Francuzi".

[Hayek]

IDemo je napisao:

Voda koju kontrolise regionalna ili savezna administracija nikako nije "svacija".

Ona jeste "svacija", jer se vodi kao javno vlasnistvo - a bez cistog vlasnickog lista. Te "regionalne administracije" su nista drugo do politickih tela i videli smo kako to funkcionise i u Americi (sve ode u kurac, pa se tek onda provodi parcijalna deregulacija, pa prost narod krivi kapitalizam za nestasicu, koja je uvek izazvana neracionalnom potrosnjom zbog netrzisnih cena).

Lszlo je napisao:

snabdevanje vodom apsolutno je zavisno od lokacija na kojoj su izvori.

Privatnik moze da odluci da unisti svoje izvore ili da zaustavi eksploataciju.

A zasto bi privatnik svesno sebi izazivao gubitke u prodaji? Zasto bi potrosace terao od sebe i prinudio ih da traze alternativnog snabdevaca? Ovde ljudi misle da je monopolista dovoljan sam sebi, pa da moze da odredi kolicinu snabdevanja i cenu ne obaziruci se na stvarnu potraznju, sto je smesno.

Ne postoji samo jedan izvor i uz danasnju tehnologiju ne mora cak ni da radi o izvorskoj vodi za sve potrebe. Recimo u Orlandu pored pijace vode postoji paralelna mreza za tzv. "reclaimed water". Rec je o vodi koja je vec iskoriscena, preciscena do druge klase kvaliteta i sluzi za navodnjavanje (da se ne rasipa pijaca voda unaokolo). Dakle postoji i izvesna monopolisticka konkurencija na trzistu za navodnjavanje - dok pijacih voda imamo na stotine u supermarketima.

Ali nije cak ni sustina u mogucnosti konkurencije... Sustina je u tome da snabdevanje vodom mora da prestane da bude deo "socijalne politike" i da se trzisnim cenama i privatizacijom dodje do racionalnije potrosnje ovog resursa.

Edited by Hayek, 23 January 2006 - 19:04.

[headhunter]

In time, however, x realized it couldn't fight the trend towards water forever, so it came up with its own water brand. But instead of bottling spring water, x decided to bottle tap water. That's right: the very same water you get out of your kitchen faucet. Only x purified the water and then added in a minute amount of minerals. They then sold the water at enormous markups: as much as 300,000% (not a typo) over the original price for the water. That's the x way, it seems: take a bunch of really cheap ingredients, slap on a pretty label, and push it to the public at extraordinary markups. Heck, it worked for soft drinks, why not water, too?

<{POST_SNAPBACK}>

The information is provided for educational and entertainment purposes only

Edited by headhunter, 23 January 2006 - 21:06.